Javascript must be enabled to continue!
Dva jezika (ruski književni jezik poslije oktobra)
View through CrossRef
Godine revolucije i građanskoga rata nametnule su sovjetskoj književnosti težak zadatak: slikanje suvremenoga života s burnim razvijanjem događaja i ličnosti. Najglavniji i najteži pokazao se problem jezika. Nekad, u XVIII stoljeću, klasicisti uopće nisu išli za tim da bi njihove svečane ode bile svakome pristupačne.1 Književni se jezik dijelio od vremena Lomonosova na tri stila: svakome su od njih odgovarali posebni književni oblici i specifična jezična sredstva.2 U narednom XIX stoljeću demokratizacija jezika, koja je sve više dominirala, morala je nivelirati prijašnje stilističke opreke. Visoki je stil prestao biti jezikom bogova. Crkvenoslavenski oblici ušli su u sastav općenarodnoga književnog jezika i dobili nov estetski zadatak u zavisnosti od forme i sadržaja svojstvenih dotičnom djelu. Kritičari, odgojeni u klasicističkom duhu, bili su ogorčeni kad se pojavio Evgenije Onjegin upravo zbog brkanja prijašnjih kategorija, »nemarnosti u upotrebi riječi književnoga i govornoga jezika bez ikakva osvrtanja na njihovo značenje«.3 Iako suvremenici nisu shvatili značenje Puškinova realizma, razumjeli su ga kasnije Bjelinski i Gogolj. Narodno je stvaralaštvo postalo osnov Gogoljeve stilistike s reproduciranjem živoga seljačkog i gradskog govora. Sovjetska su istraživanja Puškinova jezika prvi put objasnila dijalektičko jedinstvo sadržaja i forme.4 Tradiciju Puškinova realizma nastavili su prvi društvenopsihološki romani (Hercen, Tko je kriv?, 1845, Ljermontov, Junak našega doba, 1840), zatim Turgenjev, Njekrasov, Gončarov, Saltikov-Ščedrin? Sevastopoljske pripovijesti Lava Tolstoja iz god. 1856, postadoše obrazac za ratne romane naših suvremenika (M. Solohov, Oni su se borili za domovinu, 1947, V. Njekrasov, U rovovima Staljingrada, 1946). Brzo zbližavanje s narodnim govorom nastavilo se zaslugom »bitovika« (radikalni realisti 60-tih godina) i kasnijih narodnjaka.“ Uoči Oktobarske revolucije nastupaju posljednji predstavnici kritičkoga realizma i osnivači nove proze: Čehov, Bunjin, Kuprin.5 67
Title: Dva jezika (ruski književni jezik poslije oktobra)
Description:
Godine revolucije i građanskoga rata nametnule su sovjetskoj književnosti težak zadatak: slikanje suvremenoga života s burnim razvijanjem događaja i ličnosti.
Najglavniji i najteži pokazao se problem jezika.
Nekad, u XVIII stoljeću, klasicisti uopće nisu išli za tim da bi njihove svečane ode bile svakome pristupačne.
1 Književni se jezik dijelio od vremena Lomonosova na tri stila: svakome su od njih odgovarali posebni književni oblici i specifična jezična sredstva.
2 U narednom XIX stoljeću demokratizacija jezika, koja je sve više dominirala, morala je nivelirati prijašnje stilističke opreke.
Visoki je stil prestao biti jezikom bogova.
Crkvenoslavenski oblici ušli su u sastav općenarodnoga književnog jezika i dobili nov estetski zadatak u zavisnosti od forme i sadržaja svojstvenih dotičnom djelu.
Kritičari, odgojeni u klasicističkom duhu, bili su ogorčeni kad se pojavio Evgenije Onjegin upravo zbog brkanja prijašnjih kategorija, »nemarnosti u upotrebi riječi književnoga i govornoga jezika bez ikakva osvrtanja na njihovo značenje«.
3 Iako suvremenici nisu shvatili značenje Puškinova realizma, razumjeli su ga kasnije Bjelinski i Gogolj.
Narodno je stvaralaštvo postalo osnov Gogoljeve stilistike s reproduciranjem živoga seljačkog i gradskog govora.
Sovjetska su istraživanja Puškinova jezika prvi put objasnila dijalektičko jedinstvo sadržaja i forme.
4 Tradiciju Puškinova realizma nastavili su prvi društvenopsihološki romani (Hercen, Tko je kriv?, 1845, Ljermontov, Junak našega doba, 1840), zatim Turgenjev, Njekrasov, Gončarov, Saltikov-Ščedrin? Sevastopoljske pripovijesti Lava Tolstoja iz god.
1856, postadoše obrazac za ratne romane naših suvremenika (M.
Solohov, Oni su se borili za domovinu, 1947, V.
Njekrasov, U rovovima Staljingrada, 1946).
Brzo zbližavanje s narodnim govorom nastavilo se zaslugom »bitovika« (radikalni realisti 60-tih godina) i kasnijih narodnjaka.
“ Uoči Oktobarske revolucije nastupaju posljednji predstavnici kritičkoga realizma i osnivači nove proze: Čehov, Bunjin, Kuprin.
5 67.
Related Results
Megyimurszki-szlovenski – nevjerojatna sudbina „međimurskoga jezika“
Megyimurszki-szlovenski – nevjerojatna sudbina „međimurskoga jezika“
Sažetak
Josip Margitaj (1854.-1934.), učitelj i mađaron, bio je
utemeljitelj pojma “međimurskoga jezika”. <a target="_blank" rel="nofollow"> </a>Godine 1884. počeo je
i...
ZORA 149: Slovenščina kot drugi in tuji jezik v izobraževanju
ZORA 149: Slovenščina kot drugi in tuji jezik v izobraževanju
Znanstvena monografija Slovenščina kot drugi in tuji jezik v izobraževanju prinaša recenzirane razprave, v katerih sta zaradi aktualnosti in posledično vse večjih potreb po usvajan...
Distance Visual Acuity Versus Near Visual Acuity in Amblyopia.
Distance Visual Acuity Versus Near Visual Acuity in Amblyopia.
Abstract
Purpose: To measure and compare distance and near visual acuity in amblyopic patients.Methods: This study was evaluated 167 patients with amblyopia between ages of...
Autentični materijal u nastavi italijanskog jezika kao stranog - književnost neorealizma kao didaktičko sredstvo
Autentični materijal u nastavi italijanskog jezika kao stranog - književnost neorealizma kao didaktičko sredstvo
Književni materijal koji smo koristili sa studentima bio je širok i raznolik,
ali je jedan od najcenjenijih i najzanimljivijih, prema mišljenju studenata, bio
roman Ćoćara (La cioc...
Strah na nastavi njemačkoga kao stranoga jezika
Strah na nastavi njemačkoga kao stranoga jezika
Emocije su neizbježan dio svakoga ljudskog iskustva. One su važne za našu psihofizičku dobrobit te utječu na vještine poput percepcije, izražavanja, razlučivanja i razumijevanja. P...
Policentrični razvoj slovenskega jezika in njegov vpliv na oblikovanje govorne norme
Policentrični razvoj slovenskega jezika in njegov vpliv na oblikovanje govorne norme
Slovenski jezik opredeljujemo kot zelo narečno razslojen in kot monocentrični v smislu knjižnega jezika, ki izhaja predvsem iz osrednjeslovenske knjižne tradicije. Dolgotrajni knji...
Slovenščina kot tuji jezik v Republiki Hrvaški iz osnovnošolske perspektive
Slovenščina kot tuji jezik v Republiki Hrvaški iz osnovnošolske perspektive
Slovenski jezik je eden redkih jezikov, ki imajo v izobraževalnem sistemu Republike Hrvaške dvojni status: poučuje se kot manjšinski jezik po modelu C (negovanje manjšinskega jezik...

