Status umjetničke balade u XIX. stoljeću – od Vraza do Šenoe

u članku se opisuju razlozi dvaju različitih tretmana balade u dvama razdobljima hrvatske književnosti 19. stoljeća. Po-lazi se od poznatih činjenica da je Stanko Vraz morao bra-niti i legitimirati svoju baladnu produkciju, dok je od kraja šezdesetih godina balada postala jedan od najpopularnijih pjesničkih oblika i nije nailazila na ozbiljnije zapreke na ra-zini eksplicitne poetike. Pokazuje se da su te razlike simp-tom prilično različitih kulturnih i književnih konstelacija, premda se književnost posljednje trećine stoljeća deklara-tivno drži istih načela i oslanja na iste uzore (narodna knji-ževnost, ranonovovjekovna domaća književnost, slavenska književnost). također, ustanovljava se i da su radikalni po-maci na području versifikacije omogućili razvoj komplek-snijega žanrovskoga sustava i time potaknuli razvoj vrsta koje su dotada tek sporadično egzistirale. Balada se u tom svjetlu promicala kao eksperimentalni medij u kojemu su moguća i raznovrsna žanrovska rješenja i, isto tako, podloga za različite stihovne eksperimente, a sve u svrhu značajnije internacionalizacije hrvatske književnosti koja postaje sve sličnija svom europskom kontekstu.