Poetika dvojezičnosti: usporedna analiza slovenskih i hrvatskih soneta Stanka Vraza

Jedna je od dominantnih poetičkih paradigmi unutar kojih se prepoznaje književno djelo Stanka Vraza romantizam. Budući da je riječ o autoru široke naobrazbe i erudicije koji, osim vlastitih djela, prevodi s grčkog, latinskog, njemačkog, engleskog i talijanskog te s brojnih slavenskih jezika, ne čudi činjenica da je Stanko Vraz napisao i priličan broj soneta. Sonet kao pjesnička vrsta Vrazu je blizak ne samo zahva-ljujući romantičarskoj praksi koja je na neki način oživjela taj lirski oblik i dala mu nova značenja već i zahvaljujući slovenskom kulturnom i književnom krugu kojemu je Vraz pripadao u prvom desetljeću svoga književnog stvaranja. Za popularnost soneta u tom kontekstu zaslužan je france Pre-šeren koji je nedvojbeno utjecao i na Vrazov izraz. Među-tim, specifičnost Vrazova pisanja njegova je dvojezičnost. S obzirom na to da je pisao na slovenskom, a potom isključivo na hrvatskom jeziku (u kontekstu ilirskih ideja), postavlja se pitanje u kolikoj je mjeri na svom drugom jeziku Vraz us-pio ostvariti zahtjevne jezične, značenjske i versifikacijske zadatke koje sonetna forma postavlja. Budući da je napisao značajan broj soneta na slovenskom i hrvatskom jeziku, cilj ovog rada bit će usporedna analiza soneta Stanka Vraza.