Vlastito i strano književne teorije: Horacijeva Epistula ad Pisones (Ars poetica) i atipični romantizam Stanka Vraza

Članak istražuje romantičarsku književnu teoriju Stanka Vraza (1810–1851), hrvatskog pjesnika slovenskih korijena. o Vrazovoj književnoj teoriji raspravlja se u širem kontek-stu dualnog koncepta svjetske književnosti franca Moretti-ja i povezanih pojmova. S tim dovodimo u odnos raspravu o položaju i značaju romantizma u hrvatskoj književnoj po-vijesti, počev od sedamdesetih godina 20. stoljeća (Svetozar Petrović, Aleksandar flaker) do suvremenih uvida Marine Protrka Štimec i Josipa užarevića. Članak kritički razma-tra Morettijevu koncepciju jednosmjernog širenja književ-nih oblika, tema i stilova od centra prema periferiji. takav pristup Morettiju pretpostavka je kritičkog razmatranja flakerovog isticanja podređivanja hrvatskog romantizma njegovim društvenim funkcijama i Petrovićevog koncepta atipičnih književnosti. rasprava se usmjerava na Vrazovu interpretaciju i modifikaciju Horacijeve Poslanice Pizonima(ars poetica). nastoje se utvrditi Horacijevi poetički princi-pi u Vrazovoj razradi politike estetike koja nadilazi podjelu na centar i periferiju. Slijedom toga, predlaže se hipotetska vezu između Aristotela, Horacija, Hölderlina, Šklovskog, Auerbacha i Borgesa. ovi autori organiziraju svoju pojam stila u dvostrukoj svezi jasnoće i neobičnosti, kako ju je Ari-stotel formulirao: „σαφῆ καὶ μὴ ταπεινήν“. Polazeći od toga, predlažem modifikaciju Morettijeve koncepcije centra i pe-riferije kao tenzije (umjesto kompromisa) između lokalne i strane forme.