Romantičarska tematika i metaforika u elegijama Stanka Vraza

Pjesništvo Stanka Vraza žanrovski, tematski i motivski smješta se u štajersko kasnoprosvjetiteljsko i romantičar-sko pjesništvo prve polovice 19. stoljeća. Cilj je ovoga rada predstaviti Vraza kao romantičarskog pjesnika koji je kori-stio poetski žanr elegije kako bi istražio univerzalne teme gubitka, prolaznosti i ljubavi u okviru romantičarske poeti-ke. Elegije uključuju i one napisane u elegijskom distihu i one s karakterističnom elegijskom tematikom. najkarakte-rističnije su teme štajerske elegije oproštaj, nesretna ljubav, prolaznost svega ovozemaljskog, čežnja za nebesima, smrt, žalovanje za mladošću, melankolija i čežnja za domovinom. Vrazov lirski subjekt čeznuo je za rodnim krajevima i volje-nom ženom, tugovao je i opraštao se od prijatelja i mladosti, dok čežnja za nebesima za njega nije bila karakteristična. u Vrazovim je elegijama prisutna bogata romantičarska me-taforika koja se napaja i iz barokne književne tradicije, npr. s motivom cvijeta koji odnese bura ili koji uvene. Često je koristio poznatu romantičarsku metaforu života odnosno tijela kao tamnice, metaforu vječnog mora sa smrtnim vra-tima, čamca na moru koji u neposrednoj blizini udara o crni otok jada. u svoje je pjesme preuzimao i antičke mitološke motive, npr. rijeku letu i ženski lik niobu.