Stanko Vraz u međuknjiževnom kontekstu. „Njima Stanko, nama Vraz“?

Afirmirajući pokušaj Andraža Ježa da u svojoj monografiji Stanko Vraz i nacionalizam: od krivog Katona do krivog Prešerna(2016) Stanka Vraza izbavi iz mitske uloge poraženca (poraže-noga) u odnosu na ulogu svetnika, odnosno sveca slovenske kulture poput franca Prešerna, rasprava upućuje na potre-bu da se status ovog kanonskog pisca hrvatske književnosti odredi izvan usko nacionalnih okvira, unutar interkulturne povijesti južnoslavenske književnosti 19. stoljeća. Kao jedan od najznačajnijih pjesnika južnoslavenskoga romantizma, pa onda i hrvatskoga i slovenskoga preporoda, Vraz je pri-mjer autora čiji se dosezi mogu sagledati tek u kontekstu „međujezične zajednice“, odnosno međuknjiževnih relaci-ja. u perspektivi stvaranja „svjetske književne republike“ (Casanova), Stanko Vraz na više je razina sudjelovao u obli-kovanju „internacionalne književne kritike“, međuslaven-skog kulturnog prostora s perspektivom kozmopolitizma. Kao dvojezični autor i medijator Vraz djeluje kao prevodi-telj i kao posrednik među kulturama, koristeći orijentalne, romanske i slavenske stihovne oblike (krakowiak). njegova panslavenska i ilirska vizija književnosti i kulture utjeca-la je i na kasniji razvoj i podizanje južnoslavenske kulture usmjerene prema europskom i svjetskom kontekstu.