KNJIŽEVNI NARATIV O KRALJU TOMISLAVU U POVIJESNOME ROMANU TOMISLAV, PRVI KRALJ HRVATA JOSIPA BANOVCA

Kralj Tomislav trajni je simbol snažne i neovisne Hrvatske i jedan od najvažnijih likova u hrvatskoj književnosti u kojoj se pojavljuje u različitim žanrovima – povijesnim romanima, epskoj poeziji, drami i publicističkim tekstovima. Književni je narativ o prvome hrvatskom kralju, s obzirom na oskudnost povijesnih izvora u prostoru, između povijesne rekonstrukcije i mitologizacije. U 19. i 20. stoljeću, razdoblju jačanja nacionalnoga identiteta, u gradbi književnoga lika kralja Tomislava prevladava nacionalno-romantičarski narativ koji ga prikazuje kao heroja koji brani domovinu od neprijatelja: moćna, pravedna i mudra vladara koji je ujedinio hrvatska plemena i učvrstio kraljevstvo. U suvremenoj književnosti problematizira se njegova povijesna uloga i pokušava se razlučiti mit od stvarnosti. U radu će se analizirati književni prikaz kralja Tomislava u dvotomnome povijesnom romanu Josipa Banovca (pravim imenom Josip Verić) Tomislav, prvi kralj Hrvata, koji je prvotno izlazio u listu Narodni val, novinama koje je osnovao Stjepan Radić. Cjelovito djelo tiskano je 1927. godine u nakladi Stjepana Radića, a potom je doživio još dva izdanja. Godinu kasnije objavljen je u Slavenskoj knjižari, a 1990. godine izlazi u izdanju Hrvatskoga književnog društva sv. Ćirila i Metoda. Roman donosi fikcionaliziranu inačicu života i vladavine kralja Tomislava kroz političke borbe, prikaz njegovih vojnih uspjeha, povijesni kontekst razvoja hrvatskoga društva u ranome srednjem vijeku i elemente ljubavne priče, a sam Tomislav mitiziran je kao idealni kralj i simbol hrvatske državnosti. Roman Tomislav, prvi kralj Hrvata važan je doprinos hrvatskoj povijesnoj prozi u kontekstu razumijevanja povijesne naracije u hrvatskoj književnosti.Ključne riječi: Kralj Tomislav; povijesni roman; nacionalni identitet; Josip Banovac; književni narativ; mitologizacija; povijesna rekonstrukcija