KRALJ TOMISLAV U PREDODŽBAMA ODABRANIH INTELEKTUALACA BLISKIH HRVATSKOJ SELJAČKOJ STRANCI I USTAŠKOMU POKRETU

Rad obrađuje odnos hrvatskih intelektualaca prema kralju Tomislavu od liberalizacije političkoga i javnoga života nakon smrti kralja Aleksandra do sloma Kraljevine Jugoslavije i u prvim godinama Nezavisne Države Hrvatske. Pritom se raščlanjuju sličnosti i razlike u tumačenjima važnosti i uloge kralja Tomislava u hrvatskoj povijesti iz očišta intelektualaca bliskih Hrvatskoj seljačkoj stranci (Ivo Šarinić, A. H. Žarković i sl.) u odnosu na nacionalističke intelektualce bliske ustaškomu pokretu poput Ive Guberine koji je 1940. godine u Hrvatskoj reviji objavio članak u dva nastavka Državna politika kralja Tomislava. Rad pokazuje na koji su način intelektualci iz tumačenja Tomislavove vladavine izvlačili pouke za sadašnjicu koje idu u prilog pokretu koji su simpatizirali. Tako je za HSS-ove pristaše kralj Tomislav bio pokazatelj snage koju određenomu narodu daje okupljanje iza neprikosnovenoga vođe, kakvim su smatrali i Vladka Mačeka, kao i primjer blagodati jedinstva hrvatskih staleža, kakva je navodno postojala za vrijeme kralja Tomislava koji je opisivan kao svojevrsni „narodni vođa“, dok je Guberina argumentirao kako je Tomislav naposljetku „državni brod odveo onamo, gdje mu je bilo i mjesto – na Zapad“, afirmirajući time vjekovnu odanost Hrvata zapadnoj civilizaciji nasuprot Srbima i jugoslavenskoj ideji. Ključne riječi: Kralj Tomislav; Hrvatska seljačka stranka; ustaški pokret; intelektualci; Vladko Maček