Vuk Vrhovac, pionir endokrinologije i dijabetologije u Hrvatskoj

Rad donosi iscrpan biografski i profesionalni prikaz života i djelovanja Vuka Vrhovca (1903–1952), utemeljitelja hrvatske endokrinologije i dijabetologije te jednog od najistaknutijih liječnika prve polovice XX. st. Vrhovac je završio studij medicine u Zagrebu (1927), gdje je vrlo rano pokazao interes za socijalnu medicinu pod utjecajem Andrije Štampara. Uz potporu Rockefellerove zaklade, stručno se usavršavao u SAD-u, Kanadi i Europi. Boravak u Torontu kod nobelovca Fredericka Bantinga, suotkrivača inzulina, bio je ključan za najveće Vrhovčevo dostignuće – pokretanje domaće proizvodnje inzulina u Zagrebu (1935). Time je tadašnja Jugoslavija postala jedna od rijetkih država u svijetu s vlastitom proizvodnjom inzulina. Vrhovac je utemeljio i prvo Savjetovalište za dijabetes u ovom dijelu Europe (1940.), čime je implementirao Štamparove principe preventivne medicine i postavio temelje organizirane skrbi za oboljele. Izabran je za izvanrednoga profesora i dopisnoga člana JAZU-a (1950). Cijeli je radni vijek posvetio zdravstvenom prosvjećivanju, posebno trezvenjačkom pokretu i borbi protiv alkoholizma. Bio je i urednik lista Novi život, autor brojnih stručnih i popularno-medicinskih članaka te triju knjiga. Njegov sin, profesor emeritus Božidar Vrhovac, a poslije i unuk, nastavili su obiteljsku medicinsku tradiciju, dugu više od sedam desetljeća. Iako je preminuo naglo, u 49. godini života, Vuk Vrhovac ostavio je dubok trag u hrvatskoj medicini kao vizionar preventivne medicine i jedan od najzaslužnijih za unaprjeđenje liječenja šećerne bolesti i kvalitete života kroničnih bolesnika u Hrvatskoj. Od 1970. njegovo ime nosi vodeća nacionalna ustanova za dijabetes.