Razgovori s Pavlom Vuk-Pavlovićem

Premda zanemaren u doba jugoslavenskog komunističkog režima, od hrvatske nezavisnosti zanimanje za život i djelo filozofa Pavla Vuk-Pavlovića (1894 – 1976) ne posustaje. Pisac se prisjeća razgovora sa svojim ocem o ljudima i događajima važnima za očev život i stvaralaštvo. Međunarodnim uspjesima između dva svjetska rata i dopisnom članstvu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u dobi od 34 godine unatoč, Vuk-Pavlovićeva karijera se na Sveučilištu u Zagrebu nije odmakla od zvanja docenta. Nezavisna Država Hrvatska ga je prisilnom mirovinom uklonila sa Sveučilišta i poništila njegovo članstvo u Akademiji. Po svršetku Drugog svjetskog rata vraćen je na Sveučilište, ali ne i u članstvo Akademije. Zbog nasilnog zahtjeva komunističkih studenata da predaje samo marksizam, Vuk-Pavlović odlazi sa Sveučilišta g. 1947. Među javno nepoznatim činjenicama iz Vuk-Pavlovićeva života, članak iznosi njegov stav o svojem židovskom nasljeđu, spor s lijevo usmjerenim piscem i intelektualcem Miroslavom Krležom, stav o Hrvatskom proljeću g. 1971. i zadnje osobno i stvaralački uspješne godine u Makedoniji. Načelo Vuk-Pavlovićeva života bio je stav da vlastitim životom mora potvrđivati vrijednost svoje filozofije.