Različito označavanje dativa smjera u staroruskome jeziku i u različitim razdobljima hrvatskoga jezika

U radu se istražuje utjecaj značenjskih obilježja imenica te tvorbenih i značenjskih obilježja glagola na različito označavanje dativa smjera u staroruskome jeziku te u hrvatskome jeziku različitih razdoblja. Analiza utjecaja tih dvaju čimbenika provedena je na materijalu iz pet različitih korpusa koji predstavljaju različita jezična i vremenska razdoblja (staroruski, starohrvatski, hrvatski jezik 16. i 19. stoljeća te suvremeni hrvatski jezik). U korpusnim uzrocima anotirani su prijedložni i besprijedložni dativni ostvaraji uz pet istih glagola * jьti , * dojьti , * pojьti , * prijьti i * pristǫpiti . Zaključci o utjecaju pojedinoga čimbenika na različito označavanje dativa u razmotrenim jezičnim razdobljima temelje se na omjerima upotrebe besprijedložnoga dativa smjera te usporedbama njihove statističke značajnosti. U istraživanju se pokazalo da značenjska i tvorbena obilježja glagola utječu na različito označavanje dativa u suvremenome hrvatskom jeziku. S druge strane, značenjska obilježja imenica utječu na različito označavanje dativa u staroruskome jeziku te u svim proučenim razdobljima hrvatskoga jezika. Na temelju dobivenih rezultata u radu je ocrtana dijakronijska mijena različitoga označavanja dativa u slavenskim jezicima s posebnim osvrtom na hrvatski jezik.