Heda Festini i počeci analitičke filozofije u Hrvatskoj

Heda Festini danas je među domaćim filozofima poznata kao prva hrvatska analitički orijentirana filozofkinja koja je spajala interes za Wittgensteina te wittgensteinovsku problematiku i druge analitičke teme s istraživanjem hrvatske filozofske baštine unutar koje se nerijetko bavila pitanjima srodnim wittgensteinovskima. No 1950-ih i 1960-ih na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Festini nije obrazovana u analitičkoj tradiciji niti je početak njezine filozofske karijere dao naslutiti da bi mogla krenuti tim smjerom. Otkud onda upravo takvo Festiničino filozofsko profiliranje? Premda se u nekoliko svojih kasnijih radova bavi prikazom analitičke filozofije u Hrvatskoj, na to pitanje ona nije nikada potpuno ili detaljno odgovorila. U ovome radu predlažem mogući odgovor koji temeljim na meni dostupnim spisima. Zaključujem da, suprotno dojmu zasnovanom na promatranju njezina cjelokupnog opusa, postoji konzistentan tijek razvoja njezinih interesa od 1960-ih naovamo lišen naglih zaokreta te da je njezin interes za Wittgensteina i analitičku filozofiju prirodno proizašao iz njezina ranog interesa za Abbagnanov pozitivni egzistencijalizam.