Primjeri akustičke književnosti - prilog poetici radiodrame

Pojavom radija u našem je stoljeću književnosti, osobito njezinu dramskom rodu otvorena nova mogućnost ispunjenja. Mogućnost je pozitivno iskorištena u obliku radiodrame što se konstituira/la kao zasebna i književna i radiofonska činjenica. Unatoč značajnim rezultatima kojima je ta činjenica obdarila oba medija ona u koncepciji umjetnosti još uvijek nije dovoljno priznata a poetika joj uglavnom ostaje  terminološki umnogome nedorečenom. I upravo u cilju da se uspostavi dijalektički odnos između estetskog produkta i kulturne svijesti koja će predodžbu o njoj morati izjednačiti sa stvarnim vrijednostima i utjecajima njezinim, autor radiodramu razmatra poglavito kao akustički fenomen na razini tekstovnoga predloška i na razini konačnoga ostvarenja u eteru, svjestan njihove međuzavisnosti i međusobna utjecaja i u formi i u sadržaju, tj. svjestan njihove strukturalne prisnosti. Razmatranje je provedeno na nekoliko karakterističnih primjera iz produkcije Radio Zagreba.