Značenje narodnoga preporoda za hrvatski jezik

Rad je pisan u povodu 170. obljetnice ilirskoga preporoda, središnjega, najdjelotvornijega razdoblja hrvatskoga narodnoga preporoda. Raspravlja se o njegovu mjestu u tadašnjim europskim kretanjima, o razlozima za ilirskim imenom, o jeziku kao glavnom identifikacijskom sredstvu u nacionalnoj integraciji, o jezikoslovnoj djelatnosti, iznose se jezikoslovni protudokazi nekim neutemeljenim mišljenjima u slavistici o tom vremenu i o današnjoj standardnojezičnoj situaciji na novoštokavskom prostoru. Jezičnim se podacima o novoštokavskim tipičnim obilježjima u pretpreporodnim književnim i jezikoslovnim djelima dokazuje da su novoštokavski temelji hrvatskoga standardnoga jezika položeni prije 19. st., da su hrvatski jezikoslovci 30-ih godina 19. st. prihvatili takav izbor potpuno samostalno i da je bečki književni dogovor ostao samo mrtvo slovo na papiru.