ŠIRENJE GRADOVA I MEHANIZMI KONTROLE KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA U KANTONU SARAJEVO

Rad za simpozij na temu zemljište kao faktor razvoja poljoprivrede i zaštite prirodne i životne sredine u Bosni i Hercegovini fokusira se na područje Kantona Sarajevo i to specifično na instrumente zemljišne politike. U radu se daje odgovor na pitanje koje instrumente zemljišne politike koristi Kanton Sarajevo u cilju implementacije održivih razvojnih ciljeva, zaštite prirodne i životne sredine, osiguravanja prehrambenog suvereniteta, očuvanja i povećanja kvaliteta života u Kantonu Sarajevu, kao i u cilju minimiziranja konflikata u prostoru? U ovom kontekstu postavlja se i pitanje kako i koliko znanje i vještine u vezi sa GIS, digitalizacijom, modeliranjem, bazama, međunarodnom naučnom i drugom saradnjom doprinose upravljanju zemljištem na prostoru Kantona Sarajevo? U oblikovanju odgovora na postavljana pitanja, odnosno u postupku rješavanja uočenog problema, koriste se sljedeći metodi. Koristi se metoda analize, odnosno analiziraju se različiti mehanizmi kontrole korištenja zemljišta, uključujući prostorno-plansku dokumentaciju, zakup i otkup zemljišta, konsolidaciju parcela, te instrumente zasnovane na naplati troškova za komunalno opremanje. Koristi se metoda komparativne analize. Poseban naglasak stavljen je na iskustva austrijskog zakonodavnog i planskog okvira, kao relevantno iskustvo. Austrijski primjer pokazuje kako kombinacija formalnih planskih dokumenata, privatnopravnih ugovora i aktivne zemljišne politike omogućava balans između razvoja i zaštite resursa. Vremenski okvir obuhvata period od 1986. (1990), odnosno 2000. te godine do 2036. (2040) godine. Početak perioda je povezan za otvaranjem procesa tranzicije društvenog, ekonomskog i političkog sistema u Bosni i Hercegovini. Kraj perioda je determiniran vremenskim horizontom razvojnih i prostorno planskih dokumenata Kantona Sarajevo. Praktična iskustva ukazuju na to da kombinacija javnopravnih i privatnopravnih instrumenata može ojačati provedbu planova, ali i potaknuti vlasnike zemljišta na racionalnije postupanje. U tom kontekstu u Kantonu Sarajevo, važna uloga dodjeljuje se lokalnim vlastima, koje kroz pravni okvir i transparentne procedure trebaju osigurati jednak tretman svih aktera. Primjena instrumenata poput naknada za komunalno opremanje ili konsolidacije zemljišta pokazuje se kao efikasan način mobiliziranja resursa i sprečavanja špekulativnog korištenja zemljišta. Zaključuje se da je za Kanton Sarajevo potrebno razviti integrirani sistem kontrole korištenja zemljišta, koji bi se temeljio na kombinaciji zakonskih instrumenata, planskih dokumenata i ugovornih mehanizama, uz oslanjanje na evropska iskustva i dobre prakse. Takav pristup omogućio bi usklađivanje urbanog širenja sa ciljevima održivog razvoja, očuvanja prirodnih resursa i unapređenja kvaliteta života stanovništva.