(NERIJEŠENI) VLASNIČKI ODNOSI NAD ZEMLJIŠTEM U BIH - PROBLEMI U UPRAVLJANJU, PLANIRANJU I RAZVOJU SEKTORA POLJOPRIVREDE I PROSTORNOG PLANIRANJA

Poljoprivredno zemljište kao prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa prvenstveno treba služiti svojoj temeljnoj svrsi, a to je poljoprivredna proizvodnja; njegovi vlasnici su obavezni da ga koriste na zakonom propisani način. Ta temeljna svrha biva osujećena ako vlasnik poljoprivrednog zemljišta nije utvrđen. U radu su analizirani vlasnički odnosi na poljoprivrednom zemljišu sa fokusom na vlasnički status poljoprivrednog zemljišta koje je različitim mjerama nacionalizacije oduzeto ranijim vlasnicima i dodijeljeno drugim subjektima nakon Drugog svjetskog rata. Izostala je pravno-politička odluka u vezi sa restitucijom ovog zemljišta, što je u pravilu uvod u tranzicijski proces. U svrhu pripreme i zaštite podloge restitucije je u SR BiH 1991. godine bila propisana zabrana raspolaganja ovim zemljištem. U radu se konstatira da je zabrana koja traje preko tri decenije neefikasna, da je došlo do nezakonitog prenosa poljoprivrednog zemljišta, da se produženjem zabrane, a bez jasne vizije da li će restitucija biti izvršena, onemogućava racionalno korištenje i upravljanje i poljoprivredna proizvodnja na velikim kompleksima poljoprivrednog zemljišta, te uključivanje ovog zemljišta u izradu prostorno planske dokumentacije. Pored navedene zabrane, je 2022. godine Visoki predstavnik zabranu raspolaganja državnom imovinom proširio i na poljoprivredno zemljište. Postojanje dvije zabrane raspolaganja, koje imaju različite pravne osnove, slijede različite ciljeve uzrokuje pravnu nesigurnost. Zabrana raspolaganja nacionaliziranim poljoprivrednim zemljištem je uspostavljena radi zaštite ranijeg vlasnika, a zabrana koju je proglasio OHR štiti državnu imovinu do donošenja kriterija o raspodjeli te imovine među različitim nivoima vlasti. Pri tome se, kada je u pitanju poljoprivredno zemljište u državnoj svojini, ne radi o imovini kojoj se ne zna titular i rješavanja pravnog statusa ovog zemljišta nije zavisno o odluci o kriteriju raspodjele državne imovine. Nacionalizirano poljoprivredno zemljište, koje nije bilo dodijeljeno određenom subjektu, od 1965. pripada općinama. Zabranom uspostavljenom 2022. godine je onemogućeno općinama da gazduju poljoprivrednim zemljištem, pri čemu prema trenutnom ustavnom uređenju ne postoji organ države BiH koji bi bio nadležan da gazduje ovim zemljištem, što ga ostavlja bez adekvatne pravne zaštite.