Paradoks privatnosti

Paradoks privatnosti označava diskrepanciju između deklariranog izražavanja visoke zabrinutosti za privatnost (privacy concerns) i istovremenog manifestiranja ponašanja kojim se iskazuje nebriga za privatnost, osobito kada su u pitanju društvene mreže i korištenje interneta. Cilj istraživanja bio je provjeriti manifestiraju li pojedinci koji su visoko zabrinuti za svoju privatnost ponašanja kojima je štite. Za istraživanje paradoksa privatnosti korištena je skala zabrinutosti za privatnost, konstruirana za ovo istraživanje na osnovi rezultata predistraživanja o načinima kako ispitanici razumiju privatnost i ugrožavanje privatnosti. Za mjerenje bihevioralnih varijabli korištene su tri skale prilagođene za primjenu u Hrvatskoj: društvena dimenzija kontrole ponašanja, opći oprez i tehnička zaštita. Sudionicima je postavljeno i nekoliko konkretnih pitanja o korištenju interneta i društvenih mreža. Istraživanje je provedeno primjenom ankete na prigodnom uzorku od ukupno 966 sudionika. Dobiveni rezultati pokazali su postojanje paradoksa privatnosti na sve tri usporedbe na nivou p < 0,001. Unatoč tome što je 90,7% sudionika navelo kako im je privatnost važna ili izrazito važna, velik broj sudionika koristi usluge onih tvrtki čiji je cijeli poslovni model baziran na prikupljanju, analiziranju i dijeljenju korisničkih podataka. Njih 99,3% koristi jednu od takvih tražilica, 86% neki od takvih servisa e-pošte, 88% koristi društvenu mrežu Facebook, na kojoj ih više od 73% ima navedeno svoje pravo ime i prezime te osobnu fotografiju. Dobiveni rezultati pokazuju kako je sudionicima deklarativno važna njihova privatnost, no kako je se vrlo lako odriču kada se radi o korištenju interneta i društvenih mreža, što ima značajne implikacije na aktualnu raspravu o zaštiti privatnosti i osobnih podataka u digitalnom okruženju.