Ravnoteža između razlike i jedinstva

Svojom pripovijetkom Pisma iz 1993. godine Karahasan pokazuje da osim nacionalnih i religijskih razlika postoje i druge razlike u našem životu te da svaki čovjek teži za ravnotežom između razlike i jedinstva. Ako se razlika pretvori u isključivost, u mržnju, ako se apsolutizira, onda ona proizvodi nasilje. S druge strane, ako jedinstvo poništava sve razlike, onda ono osiromašuje život i na kraju ga uništava. Ljudi (narodi i cijelo čovječanstvo) često upadaju u jednu ili u drugu krajnost. Istina je u sredini, u ravnoteži koja se sastoji od razlike koja afirmira jedinstvo i od jedinstva koje afirmira razliku. U jedinstvu u kojem nema različitih vlada grobna tišina, tj. smrt, a razlika koja želi ukloniti sve što je od nje različito vodi u uništenje i u samouništenje. Andrić je u svojoj pripovijetki govorio o razlici koja se pretvara u mržnju, koja je često potpuno istovjetna s mržnjom i koja vodi u uništenje drugih i u samouništenje. Karahasan govori o razlici koja se pretvara u mržnju i o jedinstvu koje poništava razlike te pokazuje da je istina u sredini, u uspostavljaju ravnoteže između razlike i jedinstva. Život se umnaža, obogaćuje u razlikama, ali u razlikama koje su sposobne za afirmaciju jedinstva i u jedinstvu koje razlike afirmira, a ne poništava ih. Razlika i jedinstvo u životu se uzajamno pretpostavljaju i uključuju. Ta humanistička poruka vrijedi za svakoga čovjeka, za svaku ljudsku zajednicu i za cijelo čovječanstvo. I Andrić (kad spominje Goetheovu pjesmu Prometej i Ernsta Haeckela) i Karahasan (kad spominje Italiju, Francusku, Španjolsku) upućuju na širi kontekst, zapravo na našu civilizaciju u kojoj do danas upadamo u jednu ili u drugu krajnost: ili u uniformno (mehaničko) jedinstvo koje poništava razlike, ili u separatizam koji svoju razliku pretvara u odvojenost od drugih i u isključivost prema drugima. Život postaje ispunjeniji i bogatiji kad se razlike umnožavaju, pri čemu su te razlike sposobne za jedinstvo. Pravo je jedinstvo uvijek jedinstvo različitih.