Jedna prikrivena morfosintaktička shema rečeničnog modaliteta

U radu je prikazan morfosintaktički mini-sustav anafora i deiktika koji - uz tradicionalnu paradigmu upitnih riječi kojima identificiramo sintaktičke funkcije u rečenici: tko?, koga?, komu?, koga?, o komu?, (s) kim?, kada?, kako?, koliko?, gdje? i zašto? - sadrži i oblike koji odgovaraju na ta pitanja na neodređeni, niječni i potvrdni način, npr. u hrvatskom: tko? - netko, nitko, taj-, kada? - nekada, nikada, tada, itd. Utvrđuje se da ti odgovori pokrivaju glavninu područja temeljnih rečeničnih modaliteta (osim zapovjednoga, koji svoj izravni morfosintaktički izraz ima u glagolskom načinu imperativu, i uskličnog, koji nema usustavljena izražajna sredstva). Svojim pravilnim ustrojem oni tako tvore jednu vrstu prikrivene morfosintaktičke sheme rečeničnih modaliteta. Analiziraju se mini-sustavi triju različitih jezika: hrvatskoga, latinskoga i njemačkoga. Latinski i njemački imaju logično ustrojene mini-sustave s vrlo malo nepokrivenih mjesta, ali s nešto manje pravilnosti u tvorbi nego hrvatski: npr. lat. quis? - aliquis, nemo, is; njem. wer? - jemand, niemand, d(ies)er. U bilješci se daju i primjeri iz češkog jezika koji ima koherentno ustrojen mini-sustav kao i hrvatski. Za autora najzanimljiviji su oblici za "neodređeno": hrv. netko, nešto, nekada, nekako, nekoliko; lat. aliquis, aliquid, aliquando, aliquo modo, aliquot, alicubi; njem. jemand, etwas, irgendwann, irgendwie, irgendwo. Ti oblici nemaju odgovarajući rečenični modalitet, ali su u sintaktičkom pogledu srodni oblicima za "potvrdno".