UDOMITELJSTVO ZA DJECU I MEĐUGENERACIJSKA SOLIDARNOST

Iako je pojam međugeneracijska solidarnost vrlo širok, on, među ostalim, uključuje međusobnu podršku, brigu i suradnju između različitih generacija unutar obitelji ali i društva. Nadalje, udomiteljstvo se definira kao oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu osigurava skrb i potpora u poticajnom i pozitivnom obiteljskom okruženju. S obzirom na to da ono uključuje povjeravanje djeteta udomiteljskoj obitelji koja je spremna primiti dijete na smještaj, a s kojom dijete može, ali ne mora biti u srodničkom odnosu, međugeneracijska solidarnost dolazi do izražaja. U kontekstu srodničkog udomiteljstva, međugeneracijska solidarnost ogleda se u činjenici da odrasli članovi obitelji djeteta (tete, stričevi, bake, djedovi i drugi srodnici) preuzimaju skrb za dijete. Na taj način dijete ostaje u okruženju koje mu je poznato. S druge strane, tradicionalni udomitelji nisu povezani s djetetom srodstvom, primaju dijete na smještaj zbog različitih intrinzičnih motiva koji su povezani i s međugeneracijskom solidarnošću u njenom širem značenju. S aspekta međugeneracijske solidarnosti, udomiteljstvo pruža djeci stabilnost, emocionalnu podršku i osjećaj pripadnosti, dok odrasle osobe imaju priliku aktivno sudjelovati u životima mlađih generacija, što može poboljšati njihov emocionalni i socijalni status. Nadalje, praksa pokazuje da uz udomitelje koji pružaju udomiteljsku skrb i ostali članovi obitelji, pa i zajednice (kroz mrežu podrške, volonterske i humanitarne inicijative, susrete u zajednici itd.) pomažu u skrbi o udomljenoj djeci, čime se smanjuje opterećenje udomitelja (npr. mogu pružiti emocionalnu, praktičnu ili materijalnu podršku) ali i doprinosi stvaranju stabilnog i poticajnog okruženja za dijete. Udomiteljstvo također omogućuje prijenos vrijednosti poput solidarnosti, kulture i životnih iskustava između generacija te izgradnju međugeneracijskih veza. Udomiteljstvo jača i povezuje zajednicu kroz međugeneracijsku suradnju i solidarnost, te stoga ne čudi da su i različite kampanje u svojim porukama usmjerene na različite aspekte vezane uz međugeneracijsku suradnju i solidarnost. Udomiteljstvo nije samo odgovornost pojedinca ili obitelji, već i zajednice. S obzirom na poteškoće u regrutiranju novih udomiteljskih obitelji, može se problematizirati pitanje radi li se o krizi međugeneracijske solidarnosti ili solidarnosti općenito? Društvo može pružiti podršku udomiteljima i djeci u udomiteljstvu kroz javne politike, socijalne usluge i zajedničke inicijative, ulažući tako u socijalni kapital udomiteljstva, a time i međugeneracijsku povezanost i solidarnost.