Pandemija – utopija – bioetika

Premda na prvi pogled tako ne izgleda, pandemija COVID-19 malo je toga fundamentalno promijenila, kako po pitanju društveno-ekonomskih okvira našeg djelovanja, tako i po pitanju moralnog djelovanja. Razlog je prije svega u zanemarivanju utopijskog pristupa, a potreba za ovim ispostavlja se upravo u nezaobilaznosti razmatranja društveno-ekonomskih odnosa u sferi morala. Okvir za takvo dubinsko moralno propitivanje može pružiti bioetika. U radu polazim od prikaza odnosa prema pandemiji koji ostaje u gabaritima dogme nepromjenljivosti svijeta. Prelazim zatim na kratko razmatranje pojma utopije i koncepta ‘odrasta’, kao oglednog utopijskog pristupa čovjekovu odnosu spram okoliša. Kako je upravo razoran odnos spram prirode osnovni uzrok izbijanja pandemija, a oba problema pripadaju interesu bioetike, potonja bi u razmatranju odnosa spram pandemije trebala nastupiti utopijski, prije svega zato što čovjekovu destruktivnost spram života prvenstveno potiče trenutačni društveno ekonomski sistem. Značajka neutopijskog mišljenja je da pri razmatranju izvjesnog moralnog konflikta zanemaruje razloge njegova nastanka, pa time omogućuje da se on stalno perpetuira. Upravo pluriperspektivna metodologija integrativne bioetike, kako nastojim pokazati u zadnjem dijelu, pruža alate da se takvo što osujeti.