Udbin dosje kao povijesni izvor – slučaj Vujičić

U početku svibnja 1941. skupina mladih ustaša pri Ustaškom stanu u Karlovcu uhitila je i ubila trojicu Srba. Afera, poznata i kao slučaj Vujičić (prema Milanu Vujičiću, najpoznatijoj žrtvi, odvjetniku i političaru) svojedobno je zataškana, no u historiografiji i publicistici ostavila je dubljega traga od nekih većih zlodjela. U proljeće 1947. Jugoslaviji je izručen Vladimir Židovec, diplomat Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koji je u doba zločina bio tajnik karlovačkoga Ustaškog stana. On je podvrgnut intenzivnoj istrazi u kojoj je ponudio i svoju suradnju. U poduljem i višestruko upitnom svjedočenju on je kao inicijatora zločina teretio svojega lokalnog suparnika, predsjednika Stana Antu Nikšića, koji je i sâm završio u diplomatskoj službi NDH, ali je neko vrijeme bio i ministar unutarnjih poslova. Unatoč raznim dvojbenim pojedinostima istrage, na tezi prema kojoj je Nikšić potaknuo ubojstvo svojega osobnog prijatelja Vujičića ustraje se već desetljećima. Kao navodno neprijeporna činjenica našla je put u leksikografsku literaturu, a i poslužila u poopćenim kontekstualizacijama. U članku se stoga na osnovu nekih novih saznanja nastoji ponovno razmotriti cijeli slučaj, ne radi konačnoga odgovora, već kako bi se upozorilo na nužnost suzdržanijih interpretacija, kad se one odnose na materijale koji su imali zadovoljiti potrebe tajnih službi.