Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Lujo Vojnović kao povijesni izvor. II. dio (1893. – 1901.)

U radu se analiziraju pisma iz korespondencije J. J. Strossmayer – L. Vojnović iz razdoblja 1893. – 1901. kao nastavak istraživanja iz prije objavljenog rada. S obzirom na činjenicu da je osnovni znanstveni kriterij u analizi spomenute korespondencije bio istraživački obuhvatiti jedino ona pisma koja se sadržajem referiraju na pojedine važnije unutarnje i međunarodne aspekte hrvatske politike, a ostala samo uvrstiti u priloge i popratiti ih znanstvenim aparatom, treba naglasiti da je u objavljenom prvom dijelu rada Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Lujo Vojnović kao povijesni izvor. I. dio (1885. – 1892.) analizom samo dvaju od pet pisama napravljen izbor u skladu s naznačenim kriterijem te da je i u drugom dijelu korespondencije takav izbor dosljedno primijenjen, znanstveno-istraživačkim obuhvatom četiriju od devet pisama. Prvo pismo koje se analizira u drugom dijelu rada Strossmayerovo je pismo Vojnoviću od 25. srpnja 1893., koje se odnosi na veliku proslavu u povodu otkrivanja spomenika hrvatskoga kipara Ivana Rendića znamenitom hrvatskom književniku Ivanu Gunduliću, najeminentnijem predstavniku dubrovačkoga baroknoga književnoga kruga, u Dubrovniku od 25. do 27. lipnja 1893. Zatim se analiziraju tri pisma koja tvore zaseban tematski blok. Odnose se na putovanje Luja i Koste Vojnovića u Moskvu i Sankt Peterburg 1893., uz visoke preporuke biskupa Strossmayera, poglavito zato da bi u Sankt Peterburgu, na ruskom dvoru, pokušali ishoditi povratak veleposjeda svojega glasovitog pretka Marka Ivanova Vojnovića (1750. – 1807.) u Ruskom Carstvu. Relevantnost toga segmenta korespondencije nalazi se napose u činjenici da Strossmayer u njemu iznosi svoja stajališta o važnoj ulozi Rusije u oblikovanju europske kulture i politike.