Održivost američkog državnog duga na temelju Krugmanove teorije viška duga

Rad se bavi problemom porasta američkog državnog duga, koji je u 2023. godini dosegao zabrinjavajuće razine, čime se probio u prvi plan javnog narativa. Fokus akademskog ekonomskog narativa na problematiku duga uglavnom se spominje u kontekstu republikanskih i demokratskih ekonomskih ideja. Rad ciljano dokazuje da je glavni čimbenik održivosti duga percepcija koju banke i vjerovnici imaju o dugu. Nadalje, rad hipotetizira da se održivost duga oslanja na održivost količine duga, kamate duga, ali i njegove vrijednosti na sekundarnom tržištu. Takva održivost dokazuje se kroz prizmu Krugmanove teorije viška duga, a temelji se na stvarnim podatcima zadnja dva tromjesečja 2023. godine. Rad empirijski dokazuje da se SAD nalazi u stanju viška duga bez nesigurnosti što se tiče količine duga i postojeće kamate. Prema Krugmanovoj teorijskoj ideji Lafferove krivulje duga, također se zaključuje da se SAD sa svojim dugom ne nalazi na regresivnom dijelu grafikona. Zaključuje se da je prema trenutačnim kretanjima SAD sposoban privući novu likvidnost za otplatu prijašnjih vjerovničkih potraživanja. Na temelju postojećih podataka za 2023., rad kreira hipotetske vrijednosti za prva dva tromjesečja 2024. te empirijski dokazuje koje bi razine porasta duga i kamate – ali i pada cijene duga – dovele SAD do stanja viška duga s nesigurnošću, što je također temeljeno na Krugmanovoj teoriji viška duga. Na kraju se zaključuje da je američki dug prema trenutačnim kretanjima u stanju viška bez nesigurnosti, ali se prikazuju i negativne posljedice koje bi zahvatile cjelokupnu američku i svjetsku ekonomiju u slučaju da SAD prijeđe u stanje viška duga s nesigurnošću.