BOSANSKO KPELLE PLEME

<p>Da li osoba može razmišljati izvan okvira sopstvenog jezika? Ovo pitanje, na koje nema jasnog odgovora, predstavlja pokretačku snagu kognitivnih lingvista. Gledajući na jezik kao na jednu kognitivnu sposobnost, pitanje podrazumijeva činjenicu da se govor i razmišljanje ne mogu razdvojiti. Međutim, pripadnici jednog naroda, unatoč činjenici da pričaju istim jezikom, ne mogu svi razmišljati na isti način. Može se zaključiti da shodno tome ne mogu svi ni pričati na isti način. Društvo je mnogostruko razdijeljeno po raznim osnovama, a način razmišljanja ljudi koji pripadaju tim određenim slojevima može biti različit. Jedan način podjele može biti na osnovu mjesta rođenja ili prebivališta. Ovaj rad uzima upravo tu podjelu u obzir. Naime, pokušat ćemo pokazati da ima razlika u razmišljanju, a samim tim i konceptualiziranju svijeta kroz izražavanje tj upotrebu jezika između dvije grupe ljudi – onih koji žive u urbanoj sredini i onih koji žive u ruralnoj sredini. Do koje mjere naša okolina utiče na izbor riječi u određenom kontekstu? U ovu svrhu smo uradili istraživanje po uzoru na istraživanje provedeno na Kpelle plemenu u Africi, koje je pokazalo znatnu razliku izmedju stanovnika urbane i ruralne sredine. Istraživački dio ovog rada će pokazati znatne razlike u grupiranju određenih riječi između dvije već pomenute grupe. Uvodni dio će ukratko objasniti koncept ’framing’ (ili stavljanje u okvire) i sve procese koje se dešavaju pri procesu ’framing’ – tj. odgovoriti na pitanje zašto biramo određene riječi u određenom kontekstu.</p>