Lukan kao protagonist

Lukan iz Budakova ‘Ognjišta’ zadovoljava veći dio kriterija koje pred vodećeg junaka postavljaju Mieke Bal, Lynette Porter i William Faulkner. Učenost mu svakako nedostaje, a djelovanje prema vlastitim uvjerenjima biva dvojbenim i upravo stoga poticajnim problemom. Lukan se žrtvuje ako je potrebno, inteligentan je i mijenja strategiju u hodu, razvija se i stalo mu je do obitelji. Glede Faulknerovih zahtjeva on jest sućutan i ustrajan, a ima i elemente požrtvovnosti. Bitno je međutim što je ovaj lik nazočan u cijelom tijeku fabule romana i što on zadaje smrtni udarac antagonistu. S njegova stajališta ‘Ognjište’ prelazi iz tragedije u obredni tekst i konačno u romansu. Roman u potpunosti slijedi ustroj koji je moguće izvesti na temelju Fryeovih obilježja ovoga žanra u ‘Anatomiji kritike’. Lukan kao glavni junak spašava svoje ognjište pomoću Anere, onda je u svoju zadrugu prepisao i Blažićeve unuke, na kraju romana ubija neprijatelja, a selo Sveti Rok ostaje nerazoreno. Ne nedostaje ni mlada koju kao junak romanse mora na kraju zadobiti: više je puta naviješteno da bi to mogla biti upravo Blažićeva udovica Manda. Konačno, Lukan u sebi sažima obilježja cijeloga niza Budakovih junaka pa biva seljak, svećenik i ratnik, a spaja i elemente muških i ženskih likova iz svoje sredine.