Rast i razvoj u djece

Rast i razvoj djeteta su složeni, dinamički procesi ovisni o genetskim i okolišnim čimbenicima. Praćenje rasta i razvoja osnova je pedijatrijske zdravstvene zaštite, a njegovo značenje je prvenstveno u poznavanju fizioloških raspona te pravovremenom otkrivanju patoloških odstupanja za koje postoji učinkovita terapija.    Parametri potrebni za praćenje rasta i razvoja djeteta uključuju opetovano mjerenje tjelesne mase i visine te njihova usporedba sa standardima za određenu dob i spol, odnosno praćenje u centilnim krivuljama rasta, izračun brzine rasta, praćenje razvoja denticije, koštane zrelosti i spolnih obilježja (1).    Smanjen rast definiran je kao visina djeteta ispod 3. centile, odnosno odstupanje više od dvije standardne devijacije u odnosu na medijan tjelesne visine zdrave djece iste dobi i spola te odstupanje više od 1,5 standardne devijacije od genetskog potencijala procijenjenog prema visini roditelja (2). Uzroci niskog rasta mogu biti fiziološki, od kojih su najčešći obiteljski i konstitucijski snižen rast, i patološki. Najčešći uzroci patološki smanjenog rasta su nutritivni, endokrinološki, ijatrogeni, ili nastaju kao posljedica kroničnih bolesti, koštanih displazija ili kromosomopatija. Zaostatak u rastu može biti prva manifestacija kroničnih crijevnih, bubrežnih ili kardiovaskularnih bolesti (1). Najčešći endokrinološki uzroci smanjena rasta su nedostatak hormona rasta i hipotireoza – stanja koja se, ako su na vrijeme prepoznata, jednostavno i vrlo uspješno liječe supstitucijskom terapijom (3). Indikacije za upućivanje djeteta s poremećajem rasta dječjem endokrinologu navodimo u tablici 1.    Paralelno s rastom djeteta nužno je i praćenje pubertetskog razvoja. Ako razvoj sekundarnih spolnih obilježja započne prije osme godine života u djevojčica i devete u dječaka, riječ je o preuranjenom pubertetu (4). U kliničkom pregledu posebno je bitno obratiti pozornost na razvoj dojki kod djevojčica i povećanje testisa u dječaka, a djecu s preuranjenim pubertetskim razvojem potrebno je što prije uputiti na pregled dječjem endokrinologu (Tablica 2.). Preuranjeni pubertet može biti pravi, u kojem dolazi do aktivacije hipotalamo-hipofizno-gonadne osovine, i lažni kod kojeg se spolni hormoni pojačano izlučuju iz gonada ili nadbubrežnih žlijezda (5). Što je ranija pojava pubertetskih oznaka, veća je vjerojatnost patološkog uzroka, najčešće hipotalamičkog hamartoma u slučaju pravog preuranjenog puberteta, odnosno autonomnih cisti jajnika, tumora jajnika i testisa te poremećaja funkcije nadbubrežnih žlijezda u slučaju lažnog preuranjenog puberteta. Kašnjenje u pubertetskom razvoju obilježava izostanak pojave sekundarnih spolnih obilježja do 13. godine u djevojčica, odnosno 14. u dječaka ili ako od pojave sekundarnih spolnih obilježja do pojave menarhe u djevojčica, odnosno potpunog razvoja genitala u dječaka prođe više od 3 godine (6). Preuranjeni pubertet češće se pojavljuje u djevojčica, dok je zakašnjeli pubertet češći u dječaka. Budući da se rast i spolni razvoj u djece događaju usporedno, uzroci zakašnjelog puberteta slični su uzrocima zaostatka u rastu. Najčešće se radi o konstitucijskom zaostatku u rastu i pubertetskom razvoju koji se često pojavljuje i u roditelja ili drugih članova obitelji. Ostali uzroci su kronične bolesti, hipopituitarizam, hiperprolaktinemija, hipogonadizam, a vrlo je bitno misliti i na pretilost čija incidencija sve više raste.    Antropometrijsko i kliničko praćenje rasta i pubertetskog razvoja u djece treba biti osnova svakog pedijatrijskog pregleda. Pravovremeno uočavanje odstupanja i upućivanje na evaluaciju omogućuje identifikaciju onog dijela djece kod kojih dijagnosticiranje uzroka odstupanja i uvođenje odgovarajuće terapije dovodi do normalnog spolnog razvoja i zadovoljavajuće konačne visine u odrasloj dobi.