Štamparovi pogledi na zdravstvenu edukaciju učenika u školama, studenata medicine i liječnika

Prosvjetiteljstvo i pučka prosvjeta bili su Štamparova opsesija od mladosti. Uz to, uvijek je pokazivao i veliko zanimanje za zdravstveni odgoj u školama, ali i za nastavu na medicinskim fakultetima te za trajnu edukaciju diplomiranih liječnika. Prvi je put predložen za fakultetskoga nastavnika već 1922. godine, ali je tek osnivanjem Banovine Hrvatske dobio dozvolu za rad na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tada je već imao 51 godinu. Vrlo brzo, već 1940. postao je dekan Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, ali je nažalost tu karijeru prekinuo Drugi svjetski rat. Tijekom rata bio je interniran u Austriji, a nakon rata nastavio je raditi kao fakultetski nastavnik i ravnatelj Škole narodnoga zdravlja, koju je od 1947. godine uključio u fakultetsku dodiplomsku i postdiplomsku nastavu. Od 1952. godine pa do kraja života u ljeto 1958. godine pet puta za redom biran je za dekana Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Osnivač je drugoga medicinskoga fakulteta u Hrvatskoj, onoga u Rijeci 1956. godine. U okviru Medicinskog fakulteta u Zagrebu sredinom pedesetih godina XX. st. otvara Višu školu za medicinske sestre. Uvodi i dvogodišnju školu za bolničare, nakon završenoga osnovnog školovanja. Iako se fakultetskom nastavom bavio samo 15 godina, uglavnom pred kraj života, ipak je pridonio i tom području, prije svega stalnim nastojanjima u afirmaciji preventivne medicine, higijene i socijalne medicine.