Sveta Ema Krška i Trakošćan

Car Heinrich II. darovao je u Bambergu dana 16. travnja 1015. godine savinjskom grofu Wilhelmu, starijem sinu svoje nećakinje, koruške kneginje Eme od Friesacha i Zeltschacha, vilu Trakošćan i 30 kraljevskih seoskih gazdinstava te sve što on, car, posjeduje na području Wilhelmove markgrofovije između rijeka Save, Savinje, Sutle i Mirne. Wilhelmova majka Ema rođena je 983. godine na dvorcu Peilenstein (slov. Pilštanj) od oca Elgelberta von Peilensteina i majke Tute. Odrasla je na dvorcu cara (sv.) Heinricha II. i njegove žene (sv.) Kunigunde. Udala se za Wilhelma II. od Friesacha, Zeltschacha i Truxena. Nakon pogibije obojice sinova (1030.) i smrti supruga (1036.) osnovala je veliki broj crkava, podigla ženski benediktinski samostan u Gurku (Krško) te omogućila osnivanje krške biskupije. Veliki dio svojih posjeda poklonila je salzburškom biskupu Baldwinu u svrhu osnivanja benediktinskog samostana u Admontu. Pokopana je u novoj kripti krške katedrale 1174., beatificirana 1287., a kanonizirana 1938. god., iako je proces proglašenja sveticom počeo već sredinom 15. stoljeća. Među dvorcima koje je poklonila krškoj biskupiji nije naveden Trakošćan. Umrla je na Dan sv. Petra i Pavla 29.lipnja, ali joj se blagdan slavi dva dana ranije, 27.lipnja. Zaštitnica je trudnica, slijepih i nepokretnih osoba. Atributi su joj ruža i katedrala, a ponegdje i povelja koju drži u rukama. Svojom sveticom smatraju je Slovenci, Austrijanci i Nijemci. Nakon smrti njezinog supruga Wilhelma II. savinjski markgrof postaje Emin rođak grof Askuin Plain. Njega nasljeđuje sin Starhand I., a Starhanda I. sin Starhand II. koji je imao braću Ulrika, Weriganda i Bernarda. Starhand II. u ratnom pohodu gubi svoju markgrofoviju, a dobiva je Pilgrim Hohenwart. Njegov sin Ginter kratko vrijeme vlada savinjskom markgrofovijom, da bi je ponovo preuzeo Pilgrim. Nakon Pilgrimove smrti car Konrad III. tu markgrofoviju 1149. predaje Otokaru I. Štajerskom. Tim činom je Celje zvanično sjedinjeno sa Štajerskom. Godine 1341. u Münchenu car Ludwig IV. imenuje Miroslava [Friedricha] Savinjskog prvim celjskim grofom. Celjski grofovi će vladati ukupno 115 godina. Nakon pogibije posljednjeg celjskog grofa Ulrika II. 1456. god. posjedi celjskih grofova se dijele. Češki plemić Jan Vitovec postaje kapetan celjske grofovije. 1459. od cara dobiva Krapinu, a godinu dana kasnije i Zagorsku grofoviju. Udovici Ulrika II. Katarini car namjenjuje, među ostalim, i nekoliko hrvatskih mjesta, dok je ostatak „mjesta, trgova i gradova“ koji su bili u vlasništvu celjskih grofova, a nalazili se na području Hrvatske, vraćen hrvatskoj kruni. Među njima je naveden i Trakošćan (Trakenstein).