Književna kritika Marija Festinija

Književnu kritika M. Festinija počinje studioznim pristupom djelima F, De Sanctisa, B. Crocea, A Gramseija, za koje kaže da su posredovali u stvaranju novog esleličkog sistema, lako ne zazire od njihova metodološkog pristupa, oslanja se na intuiciju i znanje za stvaranje vlastitog kritičkog stila. Istražujući koliko je taj stil autentičan, autor pronalazi da je  polazište književni tekst, koji. prema njemu, živi zahvaljujući etičkim, litozolskim, estetskim, prvenstveno ljudskim komponentama. Nataložene sudove uzima u razmatranje, ali nisu presudni u zaključivanju. U književnim istraživanjima M. Feslinija prevladavaju talijanske teme.Posebno mjesto zauzimaju Dante i Petrarca, kod kojih traži još neotkrivene žive stihove i poruke koje nije progutalo vrijeme. Analitički pristupa kritičkim mislima i esteličkim principima Dalmatinca G. I'olilea koji Ariostova Oriunda furiosa polemički brani od pristrane kritike. Najveći broj radova posvećeno je suvemenim talijanskim književnim stvaraocima,I. Svcvu, R. Bacchelliju, E. Vittoriniju, I. Siloneu, Toniasiju di Lampedusa i drugima Prije sažimanja impresija i izricanja sudova, njihova djela prolaze kroz proces čitanja, razmišljanja, poniranja u misaonu bit, otkrivanja smisla. Sličnom procesu podvrgnute su i ostale teme - dalmatinske, komparativne, istinske. Zaključne kritičke riječi o izvornom književnom, teoretskom, kritičkom djelu ne predstavljaju rekonstrukciju složene istraživačke operacije, već se oformljuju kao proizvod vlastitog kreativnog duha koji provijava svuda. Na osnovu analize znanstvenih radova iz književnosti autor dolazi do konstatacije da je P'estinijeva kritička riječ osmišljena i originalna, sinteze autentične, zaključci prihvatljivi i da predstavlja nezaobilazan prilog talijanskoj, a s komparativnim i dalmatinskim temama i hrvatskoj književnoj povijesti.