Zlarinske glagoljske oporuke iz 17. st. u kontekstu rimske pravne tradicije

U radu se analizira 47 oporuka koje su u drugoj polovini 17. st. na otoku Zlarinu sastavili mjesni župnici, svećenici glagoljaši, na hrvatskom jeziku i glagoljici. Proučava se dakle ranonovovjekovno oporučno pravo u ruralnim predjelima šibenskog distrikta. Glavni cilj analize jest utvrditi postojanje i razinu prisutnosti razvijenog prava (ius commune), tj. usklađenost zlarinskih glagoljskih oporuka s elementima rimske pravne tradicije u najopćenitijem smislu. Zato se najprije analizira struktura tih oporuka i njihova podudarnost s uobičajenim notarskim formama prisutnima u oporukama na latinskom ili talijanskom u srednjovjekovlju i novovjekovlju. Pažnja se posvećuje i korištenoj terminologiji, dakle pojmovima i sintagmama te odgovarajućim pravnim konceptima. Tu je riječ o latinizmima, talijanizmima ili, pak, jezičnim kalkovima. Posebno se dotiče problem obrazovanja sastavljača zlarinskih glagoljskih oporuka. Naposljetku se problematizira pitanje njihova oblika te usklađenosti sa šibenskim statutarnim pravom. Rad tako poredbeno smješta zlarinske glagoljske oporuke kao lokalno specifični fenomen u šire konceptualne okvire razvijenog europskog novovjekovnog prava i rimske pravne tradicije općenito.