Hrvatska dječja književnost iz vizure inozemnih autora

Pogled na hrvatsku dječju književnost iz vizure inozemnih prikazivača može pružiti hrvatskim istraživačima mnoštvo zanimljivih uvida ne samo na razini neobičnih opažanja i odabira već i pri ukazivanju na nedovoljno osviještene pojave ili probleme. Među analiziranim inozemnim tekstovima rjeđi su prikazi cjelokupne hrvatske dječje književnosti ili pojedine književne vrste, a češći prigodni tekstovipovodom objavljivanja prijevoda knjiga hrvatskih autora, pri čemu se samo usput spomene i književnopovijesni kontekst prikazanoga djela. U ovome članku razmatramo tekstove koje su napisali inozemni autori za inozemnu publiku. Kako su "inozemno" i "hrvatsko" povijesno promjenjive kategorije, u ovome su radu rabljeni u onome značenju kakvo imaju u danome povijesnom kontekstu. Svaki analizirani tekst, počevši od najranijega iz 1911. godine, prikazuje hrvatsku dječju književnost u jednome od pet državnih okvira, to jest različitih povijesno-društvenih okolnosti. Pokazalo se da su inozemni prikazivači u svim promjenama, osim u slučaju posljednje, one iz 1991. godine, reagirali vrlo promptno, uvažavajući promijenjeni društveni i povijesni kontekst te sagledali hrvatsku dječju književnost u novim okolnostima. Mogući razlog izostanka istoga obrasca ponašanja inozemnihprikazivača hrvatske dječje književnosti nakon 1991. godine vidi se prije svega u izostanku snažnijega i artikuliranijega stava, prije svega, hrvatskih istraživača hrvatske dječje književnosti prema neposredno proteklomu razdoblju.