Fragmenti korespondencije – nijansirani pogled na profesionalni rad Nikole Buble

Opseg ovoga prikaza zadan je izborom koji je načinio sam Nikola Buble početkom ljeta 2015. godine iz osobne korespondencije. Među 165 jedinica napisanih u razdoblju četiriju desetljeća najprije se uočavaju različiti oblici (pisma, dopisnice, brzojavi, razglednice, elektronička pošta) i sadržaji (tematski razrađeni, suradnički, informativni, predstavljanja, zamolbe, kratki odgovori, obavijesti i pozdravi), a potom i nepotpunost korespondencije. Od ukupno 73 osobe iz korespondencije najzastupljeniji su glazbenici i znanstvenici iz (etno)muzikološke struke. Premda je pismo u vremenu telekomunikacija znatno izgubilo svoju ulogu, zadržalo je važnost u dva bitna segmenta komunikacije: kada želimo precizno prenijeti određenu informaciju i kada sugovorniku želimo prepustiti vrijeme za njezinu obradu ili za njezino razmatranje, što je vidljivo i u ovom slučaju. Bublin izbor korespondencije datira od 1975. do 2015. godine. Premda u Bublinoj korespondenciji nalazimo samo fragmente umjetničke, znanstvene i organizacijske glazbeničke djelatnosti, u njima ipak raspoznajemo nit vodilju Bublina rada, a to je promatranje svake glazbe i glazbene djelatnosti u cjelini glazbene kulture. U radu je obrazložen metodološki pristup obradi korespondencije, napravljen je pregled njezinih sadržaja prema Bublinim profesionalnim i institucionalnim djelatnostima koje se dotiču etnomuzikološkog rada, vođenja klapa, sudjelovanja u raznim vidovima glazbenog života Trogira, suradnje i vodstva Omiškog festivala klapa, uređivanju znanstvenog časopisa Bašćinski glasi, rada na Umjetničkoj akademiji u Splitu i njezinoj upravi te rada u Matičnom odboru za znanost. Za potrebe rada izrađen je popis obrađene građe, a na kraju je priložen prijepis 11 izabranih pisama iz korespondencije s Lovrom Županovićem, Dinkom Fijom, Jerkom Bezićem i Silvijem Bombardellijem. Bublino shvaćanje da nastojanja etnomuzikologa mogu »korisno pridonijeti rješavanju, pa onda i poboljšanju glazbene kulture kao određene mikroregije tako i šire društvene zajednice« najbolje opisuju ulogu koju je imao njegov rad na prostoru rodnoga Trogira i južne Hrvatske, a o čemu nalazimo potvrdu i u njegovoj korespondenciji.