Giovanni i Abdon Pamich – povijest kao sudbina ili “ispražnjeno mjesto” u riječkoj medicinskoj historiografiji

Riječka medicinska povjesnica bogata je riznica događaja, znamenitih ličnosti i vrijednih inovacija u području zdravstva. Geopolitički položaj grada granice s višekulturnim stanovništvom uvelike su determinirali povijesni razvoj Rijeke, obilježen snažnim sukobima interesa i brojnim identitetskim previranjima. Veliki egzodus domicilnoga stanovništva talijanske nacionalnosti nakon Drugoga svjetskog rata bitno je promijenio socijalnu sliku grada. Među brojnim esulima našli su se Giovanni (1932.) i Abdon Pamich (1933.), braća čiji život podsjeća na sudbinu mnogih raseljenih Riječana koji su po završetku rata bili primorani na život u egzilu. Napustivši rodni grad u formativnim godinama svoga djetinjstva, u Italiji su ostvarili uspješnu karijeru u području medicine i zdravstva. Stariji brat Giovanni postao je uspješan kirurg, a mlađi Abdon psiholog. Osim što je bio šef opće kirurgije u bolnicama Monfalconea i Gorizije, Giovanni Pamich predavao je na Sveučilištu u Trstu. Abdon Pamich je u području sportske psihologije surađivao s ponajboljim talijanskim tenisačicama, a bio je i psiholog rukometne reprezentacije Italije. Obojica su se bavila atletikom. Abdon Pamich je osvojio srebrnu medalju u brzom hodanju na europskom prvenstvu u Švedskoj 1958. i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. Osim postignuća dvojice braće na polju medicine, u ovom se radu problematizira i pozicija emigranta, koja dolazi do izražaja u knjizi Abdon Pamich, memorie di un marciatore (Pordenone, 2016.) Roberta Covaza, uzbudljivoj biografiji riječkoga esula. Istražuje se koncept tematizacije ograničenja razlike i iskustva migracije stanovnika Rijeke suočenih s egzistencijalnim pitanjem.