Ime Dalmacije u 2. i 1. st. prije Krista

Kada je pod Augustom došlo do podjele rimskog Ilirika na dvije provincije, sjeverna je dobila ime Pannonia, a južna zadržala ime Illyricum. No od samog se početka južna provincija počinje nazivati i Dalmatia. Nedvojbeno je da ime potječe od naroda Delmatae (Dalmatae), no čini se da je presudnu ulogu imala činjenica da se ime Dalmatia već ranije, možda od kraja 2. st. prije Krista, ukorijenilo na prostoru između rijeka Krke na sjeverozapadu i Neretve na jugoistoku. U članku autor raspravlja о ovim ranim spomenima oblasnog imena Dalmatia. U starijim grčkim djelima spomenuta oblast zapravo nije percipirana kao cjelina, pa nije ni posebno imenovana. Oblast je u razdoblju od 4. do ranog 2. stoljeća prije Krista bila podijeljena između raznih domaćih zajednica (Hilejci, Bulini, Nestejci u primorju), grčkih Isejaca (Tragurij, Epetij) te, povremeno, ilirskih kraljeva i dinasta. S osamostaljenjem i afirmacijom Delmata stanje se korjenito mijenja. Iako Delmati nikada neće zauzeti čitavo ovo područje, njihova je premoć neupitna. No isto je tako važna činjenica da su sve lokalne populacije zapravo bile etnički srodne Delmatima. To dvoje je, najvjerojatnije, dovelo do toga daje oblast između jugoistočne granice Libumije i sjeverozapadne granice rimskog posjeda u Iliriku (osvojenog 168. prije Krista) dobila ime upravo po Delmatima. Autor analizira navode u Posidonija (F 174 Jacoby = Athenaeus, IX 369cd), zatim u Vatinijevim pismima Ciceronu (ad fam. 5, 9, 2; 5, 10, 4), a opširnije prikazuje problematiku podataka u Plinija (Nat. hist. 3, 141: Liburniae finis et initium Delmatiae Scardona in amne eo XII passuum a mari) za koje se pretpostavlja da potječu iz nekog Varonova djela. Naposljetku podsjeća na to da je i Strabon uključio Dalmaciju kao posebnu oblast u svoj opis Ilirika (7, 5, 5: i) tćov AaXpaTÉcov irapaA ia; Tf|v AaAuaTiKijv).Zaključno se upućuje na pisanje Veleja Paterkula (2, 90, 1; 2, 110, 1-2; 2, 114, 3), kod kojeg se vidi povezivanje Delmata sa srodnim plemenima u unutrašnjosti (2, 115, 4: Desitijati, Pirusti), što je jasan znak širenja imena na ono što će potkraj Augustove vladavine biti odijeljeno kao provincija u kojoj će se postupno utvrditi ime Dalmatia.