Portret i kostim lika u Olešinoj zavisti

Najjednostavniji način karakterizacije lika je imenovanje lika a zatim opis vanjštine lika. Ako ime lika shvatimo kao označitelj lika/znaka, opis vanjštine je jedan od elemenata denotata. Na razini ovakvog denotata razlikujemo portret (opis fizikusa) i kostim lika. Analizom ovih elemenata karakterizacije u Olešinoj zavisti došli smo do sljedećih zaključaka: Olešini likovi na službenoj razini obnavljaju arhetipske mitske likove cara (A Babićev), njemu suprotstavljene likove - mitskog roba (Sala) juridivog (N. Kavaljerov) i inlovskog cara (I Babičev). Istovremenu ova dva lika (a mitski Salnvinski car samo je varijanta lika rob (fur) jurođivi) funkcioniraju u romanu kao »komični dvojnici«, likovi česti u ruskoj srednjovjekovnoj književnosti, a prepoznajemo ih i u Gogoljevu djelu. Budući da je svijet Olešina romana »izokrenuti« svijet, Olešin mitski car A. Babičev u stvari je tek groteskna utroba (Bahtin), dok se na vrhu aksiološke ljestvice nalazi car I, Babičev. Romanom se afirmira mitski lik kulturnog junaka koji se razdvaja na kulturnog junaka i njegovu demonsko komičnu negativnu varijantu tek s pojavom etičkog dualizma na planu religije, odnosno diferencijacijom herojskog i komičnog na poetskom planu. Analogija s Chaplincovim Charliejem potvrđuje nam činjenicu da je ambivalentni, herojsko-komični lik karakterističan ne samo za rusku sovjetsku književnost 20-tih godina, već je tipičan za evropsku (svjetsku) umjetnost XX. stoljeća.