Utjecaj generativne umjetne inteligencije na digitalnu autentičnost i povjerenje u online komunikaciji

Generativna umjetna inteligencija mijenja uvjete u kojima korisnici procjenjuju podrijetlo digitalnih poruka, vjerodostojnost informacija i pouzdanost njihovih pošiljatelja. Cilj je rada kritički razmotriti odnos između sudjelovanja umjetne inteligencije u stvaranju sadržaja, percipirane autentičnosti i povjerenja u online komunikaciji. Primjenjuje se kritički narativni pregled odabranih istraživanja, uz konceptualnu sintezu nalaza o AI autorstvu, označavanju sadržaja i sintetičkim komunikatorima. Razlikuju se empirijski nalazi iz tržišne komunikacije i šire implikacije koje tek treba provjeriti u drugim komunikacijskim okružjima. Analiza pokazuje da se autentičnost ne može svesti na ljudsko podrijetlo poruke, niti se vjerodostojnost može poistovjetiti s njezinom stvarnom točnošću. Negativne reakcije na AI autorstvo ovise o očekivanom ljudskom doprinosu, vrsti poruke i načinu predstavljanja komunikatora. Transparentnost istodobno omogućuje informiranu procjenu i može izazvati nepovoljnije vrednovanje sadržaja. Kao doprinos predlaže se konceptualni okvir provjerljivoga povjerenja koji povezuje podrijetlo sadržaja, obrazloženost tvrdnji, uredničku odgovornost i mogućnost ispravka. Okvir je analitički prijedlog, a ne empirijski potvrđen model. Zaključuje se da odgovorna online komunikacija zahtijeva više od oznake o uporabi umjetne inteligencije: korisniku treba omogućiti procjenu dokaza i utvrđivanje odgovornoga pošiljatelja. Razmatraju se ograničenja postojećih istraživanja te implikacije za informacijsku i AI pismenost.