Publicist Mihael Kunić i njegov prinos razvoju hrvatske biografistike

Publicist Mihael Kunić slabo je poznat hrvatskoj kulturnoj javnosti. Podrijetlom Slovak, zanimanjem umirovljeni pedagog i školski nadzornik u zemljama Habsburške Monarhije, u Hrvatskoj je boravio u posljednjem dijelu svoga života te je, aktivno sudjelujući u društvenom životu Zagreba, Karlovca, Varaždina, ali i u ladanjskom životu hrvatskoga plemstva, osobito u Slavoniji, zabilježio brojne zanimljivosti, danas vrijedne za poznavanje građanske kulture u prvim desetljećima XIX. st. Iz razdoblja njegova života prije dolaska u hrvatske zemlje potječu brojni njegovi radovi na njemačkom jeziku s područja pedagogije, lingvistike, povijesti i hortikulture, a slijedeći i razrađujući vlastitu biografsku metodu, Kunić je i u europskim razmjerima ostvario velik leksikografski pothvat, objavivši višesveščani biografski leksikon znamenitih ljudi Habsburške Monarhije Biographien merkwürdiger Männer der Österreichischen Monarchi e (1805–12). U domaćoj literaturi uglavnom su poznate njegove povijesno-topografske studije i radovi o građanskim, plemićkim i javnim perivojima i parkovnoj arhitekturi, kojima je znatno pridonio poznavanju povijesti vrtne umjetnosti i kulturnih prilika u Hrvatskoj na početku XIX. st., a osim njih, u skladu s prosvjetiteljskim nastojanjima da se opišu životi osoba koje djeluju za opće dobro, objavio je i niz biografskih priloga o istaknutim osobama pretpreporodne Hrvatske i brojne prigodne pjesme kojima je obilježio razna javna i privatna događanja. U radu se, uz povijesni pregled razvoja hrvatske biografistike, razmatraju kriteriji odabira obrađenih osoba u Kunićevu opusu, motivi i okolnosti njegova djelovanja te njegov prinos razvoju ove discipline, s naglaskom na biografiju Josipa Sermagea, u kojoj opisuje svoje metodološke postupke, i krug osoba povezanih sa zagrebačkim Kaptolom kao dijela građanskoga sloja u nastajanju.