Pavao Pablo Tijan Rončević (1908. – 1997.)

Pavao Tijan hrvatski je leksikograf, publicist i kulturni djelatnik rođen u Senju 1908., a preminuo u Madridu 1997. godine. Zbog izuzetnog i širokog spektra znanja i zanimanja postaje privatni učitelj djece iz plemićkih i drugih uglednih obitelji, što mu kasnije olakšava komunikaciju i umreženost u višim društvenim slojevima Hrvatske i drugih zemalja Europe i svijeta. Profesor je Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Leksikografsku djelatnost započinje kao pomoćni urednik izdanja Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, jedan je od utemeljitelja i član uredništva Hrvatska enciklopedije (pokrenute u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj), urednik je više časopisa i nekoliko biblioteka te autor tekstova i pregleda na hrvatskom i stranim jezicima. Gradu Senju posvećuje brojne članke, eseje i knjige, a jedno od najvažnijih izdanja je Hrvatski kulturni spomenici i njegov prvi broj Senj, u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1940. godine. U emigraciju odlazi 1945. godine, a za cijelog razdoblja u Italiji i Španjolskoj ostaje aktivan u borbi za samostalnost Hrvatske u političkom, gospodarskom i kulturnom pogledu. Nikad politički angažiran, izrazito izražene nacionalne svijesti, svoje djelovanje usmjerava prema razvoju i napretku slobodne znanstvene misli i kulture i njihovu nezavisnost od političkih utjecaja. Sačuvana pisana građa Pavla Tijana čuva se u Arhivu Hrvatska akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Fokus ovoga rada je Tijanov doprinos evidentiranju i afirmaciji baštinjenih vrijednosti Senja, posebno onih graditeljskih.