Priče koje nas pišu: izmišljene priče, kako ih čitamo i kako nas mijenjaju

Ljudi čitaju priče i izricanja misli drugih ljudi i tako uspostavljaju kontakt s njima. Kognitivna znanost o književnosti shvaća funkcioniranje mozga kao mehanizma preko kojeg se i u kojem odvija čitanje kao program, kao kognitivni proces čiji je smisao dešifrirati značenje napisanog teksta. U tom svjetlu čitanje priča znači stapanje misaonih horizonata, istinsko duhovno upoznavanje drugoga, kojim se sam čitatelj uspostavlja kao osoba. No na neurobiološkoj razini funkcioniranja mozga i tijela tijekom čitanja pokazuje se da čitanje nije kognitivni proces analogan kompjutorskom programu za dešifriranje znakova, već tehnologija koja, s jedne strane, nije samo povijesno ovisna o kulturnom kontekstu nego i varijabilna, s druge pak strane uvjetovana neurobiološkim doživljajnim procesima čovjeka kao bića. Potonji su uvijek barem perceptivni, mentalni, jezični, emocionalni, afektivni, motorički i memorijski. Čak i ovaj minimalistički opis kognitivnih procesa uključenih u čitanje pokazuje da je za razumijevanje čitanja kao tehnologije potreban interdisciplinarni pristup, koji uključuje kognitivne modele, analize neurobiologije i neuroloških funkcija područja mozga uključenih u čitanje, kao i funkcionalne veze između obilježja tekstova i psiholoških učinaka čitanja.