Neprihodujuće izloženosti banaka

Banke kao specijalisti za preuzimanje i upravljanje rizicima, u svojem su poslovanju najviše izložene kreditnom riziku, a neprihodujuće izloženosti u najvećoj mjeri posljedica su odobrenih rizičnih kredita. Cilj rada je odrediti ključne elemente iz definicije loših plasmana i njihovu evoluciju, čimbenike zastupljenosti, trenda i strukture, te dati preporuke upravljačima banaka u izboru strategija u upravljanju kreditnim portfeljima lošije kvalitete radi opće optimizacije efikasnosti poslovanja same banke. Za kreiranje sadržaja rada koriste se spoznaje i iskustvena sinteza iz različitih pristupa u primarnim i sekundarnim istraživanjima posljednjih desetljeća. Komparacijom i kritičkom iskustvenom evaluacijom, s aspekta osuvremenjivanja poslovnih modela banaka u današnjem reformiranom i postkriznom regulatornom, supervizorskom i poslovnom okviru poslovanja banaka, identificirane su ključne odrednice neprihodujuće izloženosti banaka kroz inovirani analitički okvir, analizu tekućih tržišnih podataka i prijedloge rješenja. Stoga je rad svojevrsna metaanaliza dosadašnjih rezultata istraživanja kroz sustavnu polazišnu osnovu i podlogu novim znanstveno-istraživačkim radovima na hrvatskom jeziku.