Konceptualizacija sreće u poeziji ci Yan Shua 晏殊 (991. – 1055.)

U pokušaju dobivanja uvida u to kako je »sreća« konceptualizirana u kineskoj tradiciji, ova studija koristi alate kognitivne lingvistike i poetike pri istraživanju poezije ci (詞) pjesnika Yan Shua 晏殊 (991. – 1055.), uspješnog političara i umjetnika te jednog od reprezentativnih pjesnika pjesničkog oblika ci iz vremena vladavine Sjevernog Songa (960. – 1127.), dinastije čija je vladavina bila obilježena relativno mirnim razdobljem punim obilja i hedonističkim načinom života. Od njegovih 139 sačuvanih pjesama u ovom istraživanju odabrano je 13 pjesama koje kroz neke pozitivne emocije izražavaju izričito sretno stanje uma. Analizom tradicionalnih slika (yixiang 意象) u tim se pjesmama pokušavaju preispitivati konceptualne metafore vezane uz »sreću« s kojom je pjesnik živio, te scenariji koji su osnove tih metafora. Rezultati otkrivaju neke kulturne i konceptualne obrasce sinkronizirane s dotičnom erom, ali i neke osobne karakteristike pjesnika.