Ovrha na zrakoplovu - de lege lata i rješenja de lege ferenda

Odredbe članaka 167.-175. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu o postupku ovrhe na zrakoplovu pokazatelj su kako bi se u praksi teško mogao provesti jedan jasan i učinkoviti prisilni postupak namirenja vjerovnikovih tražbina na zrakoplovu. Uzrok tomu su nepotpune, odnosno nepostojeće odredbe o: založnim tražbinama na zrakoplovu koje imaju prioritet u namirenju, nadležnosti i ovlasti ovršnog suda, podnošenju prijedloga za ovrhu i donošenju rješenja o ovrsi, troškovima provedbe ovrhe koje mora prethodno snositi ovrhovoditelj, privremenim mjerama na zrakoplovu te pojedinim ovršnim radnjama tijekom provedbe ovrhe na zrakoplovu. Čl. 175. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu navodi da se u postupku ovrhe na zrakoplovu na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 867.-988. Pomorskog zakonika o ovršnoj prodaji broda, odnosno odredbe o utvrđivanju vrijednosti broda (čl. 867.) i o daljnjim radnjama koje se odnose na ovrhu i osiguranje tražbina na brodu. Međutim, tako se samo djelomično ispunjavaju pravne praznine ovršnoga dijela Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu. Odredbe kojima se uređuju prethodne ovršne radnje u provedbi ovrhe na zrakoplovu, koje je potrebno provesti do utvrđivanja vrijednosti zrakoplova, nisu odgovarajuće utvrđene. Te su radnje ključne usmjeravanju daljnjega tijeka postupka ovrhe. Stoga je i namjera istraživanja usmjerena na analitički prikaz problematične regulacije takvih prethodnih radnji u provedbi ovrhe po odredbama Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu. Prijedlozi de lege ferenda trebaju biti putokaz u dopuni postojećih odredbi o ovršnoj prodaji zrakoplova, pri čemu neka analogna rješenja Pomorskog zakonika o ovršnoj prodaji broda i poredbenog prava o ovršnoj prodaji zrakoplova trebaju biti pravni temelj.