Karizma i institucija — suglasje ili protimba

U ovom radu o karizmi i instituciji sa socio–religijskog zrenika u weberovskom teorijskom okviru obrađeni su epistemologija, deskripcija i interpretacija binoma “karizma i institucija” te njihov složeni međusobni odnos, imajući u vidu posebice fenomen karizmatskoga vođe. Karizmatski vođa, obdaren karizmom, osoba je iznimnih, (nad)naravnih sposobnosti koja u teškim i kriznim društvenim previranjima postaje vođom naroda, prorokom svojega vremena, a obilježavaju ga: odvažnost (hrabrost!), kritičnost (istinoljubivost!) i djelovanje za vremenito i vječno. Karizma je nezaslužen dar Duha karizmatiku, vođi, koji je u službi izgradnje zajednice. Od početka moderne pa do suvremenih (post)modernih gibanja i pokreta u društvu, karizma se sekularizira i postaje općim društvenim fenomenom te gubi gotovo svoje prvobitno religijsko značenje. Takva “sekularizirana” karizma, prema Maxu Weberu, paradigmatski se očituje u tri različita područja i to: kod proroka u području religijsko–religioznoga fenomena, kod velikih i izuzetnih vojskovođa u području vojnoga planiranja te kod demagoga u području društvenoga i političkog djelovanja.