Vitomil Zupan ili kako biti ja: kritički esej

Knjiga Vitomil Zupan ili kako biti ja razmatra jednog od ključnih slovenskih spisatelja druge polovine 20. stoljeća i njegov književni opus, kojeg prati od autorovih predratnih (dugo neobjavljenih) romana, sve do zadnjih radova, napisanih u osamdesetim godinama 20. stoljeća. Pritom nije riječ o cjelovitoj književno-povijesnoj monografiji o Zupanu, koja bi željela predstaviti i vrednovati njegov cjelokupni opus i njegovu kompliciranu recepciju. Naime, Kos Zupana pokušava čitati mimo uobičajenih književno-povijesnih dilema – recimo, je li bio romantičar, modernist ili egzistencijalist, u koliko je mjeri bio zarobljenik (dekadentne) tradicije i slično. Ta pitanja inače postavlja, ali ih ostavlja na rubu te se umjesto toga usredotočuje na komplicirano pitanje o odnosu između Zupanove „biografije“ i „bibliografije“. Zanimaju ga (auto)biografski odsjaji te prvenstveno, kako i zašto. Zupan samoga sebe stilizira i izumljuje nanovo (pritom razmatra i suvremene koncepte poput autoprojekcije, automitologije i „autofikcije“). Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom se autor bavi „ranim Zupanom“ i romanima koji su nastali u drugoj polovini tridesetih godina 20. stoljeća, odnosno do njegovog odlaska u partizane u jesen 1943. Drugi dio razmatra napose Menuet za gitaru, koji se smatra jednim od najboljih slovenskih ratnih, odnosno partizanskih romana. U prvom planu trećeg dijela su Zupanov zatvorski roman Levitan i njegova opsežna Komedija čovječjeg tkiva.