Što očekivati od radiologa u svakodnevnom radu

Uloga radiologije u svakodnevnom zbrinjavanju pacijenata bez obzira radi li se o hitnoj službi ili rutinskom radu je neizostavna. Racionalno korištenje mogućnosti radiologije postalo je veliki izazov (1). U pedijatrijskoj radiologiji se već godinama primjenjuje pristup „onoliko nisko koliko je moguće razumno postići“ (ALARA, engl. “as low as reasonably achievable”) koji definira racionalno korištenje prvenstveno ionizirajućeg zračenja po principu da treba primijeniti najmanju moguću dozu koja je potrebna za dijagnostički kvalitetnu sliku. Velike internacionalne kampanje koje predvodi Europsko društvo radiologa za racionalno korištenje radioloških metoda koje koriste ionizirajuće zračenje su “Image gently” („Slikaj Nježno“) i “Image Wisely” („Slikaj Mudro“) (2). U okviru tih kampanja ultrazvučna dijagnostika je definitivno metoda izbora u mnogim stanjima u djece koja se kod odraslih ne mogu riješiti ovom metodom. Ultrazvuk kao dijagnostička metoda prisutan je već desetljećima u dijagnostici različitih stanja abdomena. Ovom metodom u hitnoj službi možemo razlučiti traumatske ozljede abdominalnih organa, te ovisno o dobi pacijenta koji dolazi s bolovima u trbuhu kao najčešćom kliničkom slikom za ultrazvučni pregled abdomena, invaginaciju, mezenterijski limfadenitis, upalne bolesti crijeva, akutni appendicitis, volvulus i hipertrofičnu stenozu pilorusa kao dijagnoze s kojima se gotov svakodnevno susrećemo. U rutinskim ultrazvučnim pregledima mogu se dijagnosticirati različita patološka stanja velikih parenhimskih organa u abdomenu kao i patološka stanja retroperitonealnog prostora i struktura male zdjelice. U zadnjih desetak godina ultrazvuk se uvodi u svakodnevnu rutinsku dijagnostiku plućnih bolesti poput dijagnostike pleuralnih izljeva te dijagnostike i praćenja upalnih promjena parenhima pogotovo u jedinicama intenzivne skrbi. Time se smanjuje izlaganje ionizirajućem zračenju jer je jedan od glavnih postulata izlaganja istome da se ono kroz vrijeme akumulira a ne nestaje i time se povećava negativan učinak zračenja na organizam, a ne treba zanemariti niti činjenicu da je dječji organizam značajno osjetljiviji na ionizirajuće zračenje od odraslog organizma (3). U najranijoj životnoj dobi do 5. godine života dijagnostičku enigmu stvara širina medijastinuma na klasičnoj rendgenskoj snimci. Krivo se interpretira kao homogeno zasjenjenje uz medijastinum te time uzrokuje mnoge dijagnostičke dvojbe i izlaže dijete nepotrebnoj daljnjoj analizi. Ultrazvučnim pregledom lako i jednostavno potvrđujemo radi li se o timusu ili ne. Ultrazvuk je izvrsna metoda za praćenje rendgenskom snimkom utvrđenih pneumonija. Daljnja radiološka dijagnostika u vidu rendgenske snimke ili kompjuterizirane tomografije potrebna je samo u slučaju komplikacija.    Višeslojna kompjuterizirana tomografija (MSCT) je dijagnostička metoda koja je svoje mjesto u pedijatrijskoj radiologiji našla u dijagnostici ortopedskih stanja, tumora i anomalija kostiju i prsnog koša i pluća, u zbrinjavanju traumatiziranog djeteta te prikazu krvnih žila MSCT angiografijom (4). MSCT značajno skraćuje pregled i rješava jedan od najvećih artefakata u kompjuteriziranoj tomografiji, a to je artefakt pokreta (npr. disanje, motilitet crijeva i sl).    Magnetna rezonancija (MR) vrlo rijetko ima svoju ulogu u hitnom zbrinjavanju bolesnika. Koristi se kod sumnje na akutnu ishemiju mozga, različita infektivna i postinfektivna stanja centralnog živčanog sustava te kod naglo nastale tetrapareze kao jedine apsolutne indikacije za hitni MR pregled. U svakodnevnom radu dominantno se koristiti za prikaz mekotkivnih patoloških promjena primjenom različitih kombinacija sekvencija koje omogućuju najzorniji prikaz organa za kojeg je postavljen klinički upit. Razvojem tehnologije cilj je učiniti MR dijagnostiku pristupačnijom i bržom te tako i brže doći do dijagnoze (5).    Velike mogućnosti dijagnostike otežavaju nam svakodnevni rad jer za precizan odgovor u radiologiji potrebno je ciljano dijagnostičke pitanje. Za razliku od odrasle populacije u pedijatrijskoj uvijek ima iznenađenja te je potrebno dobro poznavati i kliničku sliku i stanje pacijenta kako bi se došlo do što preciznijeg zaključka na temelju radiološkog pregleda. Jedino tako radiološki pregled ima svoju svrhu.