Obiteljski domovi kao rastući vid obiteljskog poduzetništva i otvaranja novih radnih mjesta

U Republici Hrvatskoj su se 2003. godine otvorile zakonske mogućnosti za pružanje socijalne usluge smještaja za starije i teško bolesne osobe (do 20 korisnika) u obiteljskim domovima. Taj novi vid obiteljskog poduzetništva u djelatnosti socijalne skrbi, koji ranije nije postojao, od tada do danas kontinuirano bilježi rast ponude i potražnje. Anketnim istraživanjem na ukupnoj populaciji predstavnika obiteljskih domova u Hrvatskoj, sukcesivno u 2017., 2018. i 2019. godini, utvrđen je broj i teritorijalna rasprostranjenost aktivnih obiteljskih domova, kapaciteti i broj korisnika, raspon cijena, minimalni ukupni prihodi te broj i profili radnika koje zapošljavaju, uključujući angažirane članove obitelji i vanjske zaposlenike. Zahvaljujući nesaturiranoj i trajno rastućoj potražnji za uslugom smještaja, pokazalo se da je ponuda obiteljskih domova za starije i teško bolesne osobe prisutna u svim županijama te da je do 2019. godine narasla na 400 aktivnih obiteljskih domova i blizu 6.000 korisnika, s perspektivom daljnjeg rasta. Ustanovljeno je da je prosječno u obiteljskom domu angažirano preko 6 osoba, u okvirnom omjeru: 2 člana obitelji i 4 vanjska zaposlenika. Budući da obiteljski domovi u dobroj mjeri angažiraju „neiskorištene“ materijalne i ljudske resurse kojima obitelj raspolaže (nezaposlene članove obitelji, postojeće objekte i opremu, u slučaju seljačkih domaćinstava i poljoprivredne resurse), cijena novootvorenog radnog mjesta je po prirodi stvari relativno niska. To ovu poduzetničku djelatnost čini još značajnijom, osobito jer se razvija i u manje razvijenim područjima i zapošljava i osobe niže zapošljivosti (nižeg obrazovnog statusa, starije, žene). Može se zaključiti da su obiteljski domovi nimalo zanemariv čimbenik otvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja, sada i ubuduće. Istraživanjem su ustanovljene i velike razlike u cijenama usluge, kao rezultat cjenovne prilagodbe tržišnoj potražnji i kupovnoj moći. To zacijelo rezultira i značajnim odstupanjima u kvaliteti usluge i uvjetima smještaja ove osjetljive skupine korisnika, što će ubuduće zahtijevati sustavniji državni nadzor i veća ulaganja predstavnika obiteljskih domova.