Ratni zločin protiv civilnog stanovništva vs. ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

Ishodište je rada u pravomoćnoj oslobađajućoj presudi za ubojstvo Aleksandra Labe 19. studenoga 1991. godine u Vukovaru. Analiza kvalifikacije djela kao ratnog zločina protiv civilnog stanovništva naspram ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika polazi od tumačenja pojma ratnog zarobljenika te ocjene o primjenjivosti Ženevskih konvencija i dopunskih protokola. Pritom se mogu izdvojiti tri moguća pristupa u sudskoj praksi: (1) ocjena da je u relevantno vrijeme sukob bio nemeđunarodni, pa je blanketnu normu potrebno dopuniti primjenom zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija i Dopunskog protokola II; (2) ocjena da je sukob bio međunarodni, pa se primjenjuje Ženevska konvencija III i Dopunski protokol I ili (3) bez obzira na ocjenu sukoba blanketnu normu dopuniti primjenom odgovarajućih odredbi Ženevskih konvencija. Slijedi analiza postupaka označenih kao poticanje na ratni zločin i razmatranje kažnjivosti poticanja u konkretnom slučaju. Zakonit kazneni postupak imperativ je naspram pravnoj hipokriziji o nezastarivosti ratnih zločina.