Okolnosni sekundarni predikati u dativu

Tema rada su sekundarni predikati obilježeni dativom. Svrha rada je pokazati da su konstrukcije sa sekundarnim predikatima u dativu relevantne za raspravu o kriterijima podjele između deskriptiva ili deskriptivnih sekundarnih predikata i restriktora, odnosno sekundarnih predikata s okolnosnim značenjima kao što su uzročnost, uvjetnost i dopusnost. Pokazuje se da se sekundarni predikati u dativu tipično rabe kao restriktori. U rečenici se ostvaruju kao parenteze s odjelitim propozicijskim sadržajem. Tipično sejavljaju na preverbalnom položaju i gotovo se isključivo ostvaruju s pridjevima fizioloških, psihofizioloških i mentalnih stanja nad kojima referenti nemaju kontrolu ili ju gube. Oslanjanjem na korpusnu analizu i opis semantičkih okvira preispituje se gledište da su sekundarni predikati u dativu čimbenici u uzročno-posljedičnim obrascima, tipično čimbenici racionalizacije načina na koje referenti postupaju ili načina na koje doživljavaju stvari u situacijama nad kojima nemaju ili gube kontrolu. Dolazi se do zaključka da se ostvarenje restriktivne funkcije sekundarnih predikata u dativu može predvidjeti prema semantičkoj ulozi referenata o kojima se prediciraju. Restriktivna funkcija u pravilu će se uvijek ostvariti kada referent ima ulogu doživljavača.