Vitomir Belaj i Vincent Scully

Godine 2013. ponovno je tiskana knjiga The Earth, the Temple and the Gods – Zemlja, hramovi i bogovi – profesora povijesti arhitekture na sveučilištu Yale Vincenta T. Scullyja (1927. – 2020.). Knjiga se bavi genezom grčkoga hrama na temelju povezivanja čimbenika „Zemlja“ – univerzalni locus stvaralačkoga čina, „bogovi“ – duh koji se utjelovio u prostoru i „hram“ – materijalni stvaralački ishod susreta duha i prostora. 2007. godine. izašla je knjiga hrvatskoga kulturnoga antropologa Vitomira Belaja Hod kroz godinu, koja se temelji na radu ruskih znanstvenika Vjačeslava Vsevolodoviča Ivanova i Vladimira Nikolajeviča Toporova, te na studijama tročlanih formacija u pejsažu Andreja Pleterskoga na području alpskih Slavena. Tročlana slavenska formacija posjeduje vizualnu i sadržajnu bit koja se u srži ne mijenja. Slika je ustroja zajednice i potvrda njezine ideologije. Na prvi pogled to je i Scullyjev temenos, sveti prostor, potvrda opipljive prisutnosti bogova u pejsažu. Svaki hram biva ishodom prilagodbe mjestu nastanka i karakteru boga koji ga nastanjuje. Iz toga proizlazi ono jedinstveno „grčko“, bez predodređenih oblika, tročlanih ili bilo kakvih. Moglo bi se reći, kreira se odnos koji je od mjesta do mjesta individualan, iako temeljno isti. U Hrvata zrcali se tradicija jedne tvrde, prohladne zemljoradničke pradomovine koja je i nakon seobe zadržala neke sjevernjačke elemente. Smjestivši se oko toploga Egeja, Grci su se daleko više „mediteranizirali“. Zemlja je bila ugodnija i prijaznija, život lakši, vremena za „lijepe djelatnosti“ više. U takvom kontekstu Belajevi trokuti i Scullyjeve fantazije zorno zrcale neke od najbitnijih osobnosti tih dvaju narodnih skupina, ne negirajući činjenicu da je u oba slučaja „prvo bila Zemlja“.